Banská Štiavnica [ba'nska: št’a'vn’ica] (madžarski Selmecbánya, njemački Schemnitz), grad u srednjem dijelu Slovačke (Banskobystrički kraj); 9628 st (2021). Leži 48 km jugozapadno od Banske Bystrice, u području Štiavničke gore (rezervat prirode), na visini od 621 m. Staro je rudarsko središte (srebro, zlato), u XVII. i XVIII. st. poznato po tehničkim inovacijaman u rudarstvu (prvo zabilježeno miniranje u rudarstvu, 1627). Rudarska škola (osnovana 1735), od 1762. Rudarska akademija (prvo tehničko sveučilište u svijetu), a od 1846. Rudarska i šumarska akademija (preseljena u Šopron 1919). Danas je turističko središte. Sačuvane su utvrde Stari (XV–XVI. st.) i Novi zamak (XVI. st.), mnogobrojne gotičke, renesansne, barokne i rokoko palače, gotička crkva sv. Katarine (XV. st.). Rudarski muzej na otvorenome. U okolici se nalaze za potrebe rudarstva (XVII. st.) izgrađena umjetna jezera –tajchy Klinger i Počúvadlo. Grad i rudarski lokaliteti u okolici su od 1993. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. – Prvi se put spominje 1156 (terra banensium). Godine 1255. dobio je status kraljevskoga grada (Bela IV.). Današnje ime od 1954.