bakanalije (lat. Bacchanalia), starorimske svečanosti u čast boga Dioniza, tipološki nalik grčkim dionizijama; isprva, vjerojatno, vrsta žetvene svečanosti. Ime im je izvedeno od Dionizova obrednog zaziva (epikleze) Bakho. Obredna mjesta (latinski Bacchanal) nastala su vjerojatno po uzoru na Dionizijeva svetišta u umbrijskom Sentinu i u kampanijskim Pompejima ili potječu iz Etrurije, gdje se Dioniz svetkovao pod imenom Fufluns Pachies (sa zazivom Pacha, od grčkoga Βάκχε, Bákkhe). Prema Titu Liviju zbog orgija, mahnitosti, pa i zločina prigodom tih svečanosti privatnoga karaktera zabranio ih je 186. pr. Kr. Senat odlukom koja se sačuvala na glasovitom natpisu (latinski Senatus consultum de Bacchanalibus). Obavijen velom tajnosti, obred se odvijao noću u nekoj pećini blizu Tibera, a količina posvećenika obuhvaćala je »nasilno mnoštvo« koje je prijetilo rimskomu javnom poretku. Prema jednom tumačenju radilo se o nizu politički motiviranih urotničkih procesa za gušenje kojih je senatska odluka kao izliku uzela raskalašeni religijski obred. Prije često pretpostavljano panitalsko svetkovanje bakanalija nije potvrđeno u novijim arheološkim istraživanjima. – Izraz danas označava pijanku, orgiju ili uopće bučan, razuzdan sastanak ili priredbu.
