Arnold [α:'ɹnəld], Frances Hamilton, američka kemičarka (Pittsburgh, 25. VII. 1956). Diplomirala strojarstvo i zrakoplovno inženjerstvo (1979) na Sveučilištu Princeton. Doktorirala kemijsko inženjerstvo na Kalifornijskome sveučilištu u Berkeleyu (1985). Docentica (1987), izvanredna profesorica (1992), redovita profesorica (1996) u Kalifornijskome tehnološkom institutu (Caltech) u Pasadeni. Članica je američke Nacionalne akademije znanosti (od 2008) te Američke akademije znanosti i umjetnosti (od 2011). Zaslužna je za otkriće metode redizajniranja enzima temeljenoj na principima usmjerene evolucije (engl. directed evolution) u svrhu dobivanja sličnih molekula, ali drugačijih svojstava. Istraživala je enzim subtilizin koji katalizira hidrolizu peptidne veze u vodenoj otopini. Taj enzim ima veliku komercijalnu vrijednost u industriji i rabi se za otapanje mrlja proteinskoga podrijetla kao sastojak deterdženata, u kozmetici te u prehrambenoj industriji. Poslije je usmjerila svoja istraživanja na dobivanje inačice enzima subtilizina kakvog nema u prirodi, koji bi djelovao u organskom otapalu N, N-dimetilformamidu (DMF). Kako bi poboljšala svojstva enzima uvela je slučajne promjene u genu za subtilizin metodama genetičkog inženjerstva i naposljetku pronašla enzim koji je bio učinkovitiji u organskom otapalu od izvornog enzima. Njezin rad na biokatalizatorima (enzimima) pridonio je istraživanju novih molekula, lijekova, alternativnih izvora energije te unapređenju biotehnološke primjene promijenjenih gena. Godine 2018. dobila je Nobelovu nagradu za kemiju, koju je podijelila sa znanstvenicima Georgeom Pearsonom Smithom i Gregoryjem Paulom Winterom.
