Anić, Vladimir, hrvatski jezikoslovac i leksikograf (Užice, Srbija, 21. XI. 1930 – Zagreb, 30. XI. 2000). Diplomirao je 1956. jugoslavistiku i rusistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1963. doktorirao radom Jezik Ante Kovačića. Nakon što je 1960–74. bio nastavnik na Filozofskom fakultetu u Zadru, prešao je na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je od 1976. bio redoviti profesor i 1975–92. predstojnik Katedre za suvremeni hrvatski književni jezik (danas Katedra za hrvatski standardni jezik). Posebice se bavio akcentologijom, fonologijom, morfologijom i sintaksom, leksikologijom, leksikografijom, terminologijom te stilistikom hrvatskoga standardnog jezika. Također je proučavao razvitak hrvatskoga jezika u Dalmaciji, osobito jezik u djelima Šime Starčevića i Mihovila Pavlinovića. S Josipom Silićem izradio je Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (1986), kojemu je četvrto, dopunjeno izdanje objavljeno 2001. kao Pravopis hrvatskoga jezika. Rječnik hrvatskoga jezika (1991), prvi suvremeni objasnidbeni rječnik hrvatskoga jezika, smatra se Anićevim životnim djelom na kojemu je nastavio raditi te je drugo prošireno izdanje izišlo 1994., a treće 1998. Veliki rječnik hrvatskoga jezika (2003), koji je priredila Ljiljana Jojić, zapravo je četvrto prošireno izdanje, a doživjelo je osporavanja dijela struke, dočim su poslije priređeni Rječnik hrvatskoga jezika: priručno izdanje (2007) te Anićev školski rječnik hrvatskoga jezika (2015). S Ivom Goldsteinom objavio je Rječnik stranih riječi (1999), a na temelju obaju rječnika izrađen je Hrvatski enciklopedijski rječnik (2002) urednika Lj. Jojić i Ranka Matasovića te poslije internetska stranica Hrvatski jezični portal (HJP). Iznimno su cijenjeni njegovi eseji probrani u knjigama Glosar za lijevu ruku (1988), u kojoj, oslonjen o filozofiju jezika Ludwiga Wittgensteina, razmatra filozofijske aspekte jezične problematike, te Jezik i sloboda (1998), o problemima izradbe rječnika; svi su mu članci i eseji, nastali između 1958. i 1999., skupljeni u knjizi Naličje kalupa (2009).