Angkor [a'~] (kmerski oblik za sanskrtski nagara: kraljevsko prebivalište), ostatci i ruševine istoimenoga grada u Kambodži, sjeverno od jezera Tonle Sap; najvažniji spomenik kmerske civilizacije. Nastao je u razdoblju od IX. do XII. stoljeća. Arhitektonski spomenici čine dvije skupine: grad (Angkor Tom: veliki grad) i hram (Angkor Vat: grad hram). Spomenike je 1860. slučajno otkrila skupina francuskih botaničara istraživača.
Angkor Tom osnovao je Jašovarman I. (889–900), razoren je 1177. Ponovno ga je izgradio Džajavarman VII. (1181–1201); opljačkao ga je narod Thai iz južne Kine, pa je 1431. napušten. Četverokutna osnova grada opasana je zidinama i obuhvaća površinu od 9 km²; ima petora monumentalna vrata. Tu se nalaze ostatci palača i hramova. Glavni su spomenici kraljevska palača i sakralna piramidalna građevina Fimeanakas; obje su stajale na istočnoj strani i od njih se proteže terasa s raskošnim reljefima. Unutar grada nalazi se i hram Bayon, koji se smatra remek-djelom te skupine. Gradnja je započela u XI. st. Hram je na površini 160 m × 140 m, visok 45 m. Sastoji se od dvostrukoga sustava galerija, koje čine oblik križa, a u sredini je visok toranj kružne osnove. Na galerijama je sagrađeno pedeset tornjeva, koji su urešeni četverokutnim licima Brahme.
Hram Angkor Vat nalazi se 3 km južno od grada. To je grobni spomenik Surjavarmana II. (1113–50), najveći spomenik u jugoistočnoj Aziji (215 m × 197 m). Osnovan je u obliku bogato razvedene trokatne stepenaste piramide s dominantnom središnjom građevinom. Sve zidne plohe bogate su arhitektonskim ukrasima i nišama s likovima božanstava, te reljefnim frizovima na kojima su najčešće prikazane figure apsara (nebeske nimfe). Oba su kompleksa od 1992. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
