analepsa (grč. ἀνάληψις: prisjećanje, ponavljanje), u području književnosti, termin kojim se u naratologiji označava pripovjedna retrospekcija (ili, u filmskoj terminologiji, flashback), tj. naknadno pripovijedanje događaja koji se zbio prije događaja o kojem se upravo pripovijeda. Jedan je od dvaju glavnih tipova (uz obratni postupak prolepse) pripovjedne anakronije, odnosno nepodudaranja poretka događaja u priči i događaja u pripovjednome tekstu. Kao pripovjedni postupak izrazito je konvencionalna i temeljna u književnosti: već Homerova Ilijada započinje in medias res, da bi se potom upustila u analepsu, a klasično pripovijedanje standardno počiva na retrospekcijama. Doseg analepse određuje se spram početne točke, tj. vremenskog ishodišta pripovjednoga teksta (npr. Ahilejeva srdžba u Ilijadi, Filipov dolazak na kolodvor u prvoj rečenici romana Povratak Filipa Latinovicza Miroslava Krleže), a može biti eksterna, u kojoj se izvještava o događajima prije početka pripovjednoga teksta (»Dvadeset i tri godine su prošle od onog jutra kada se dovukao pred ova vrata kao izgubljeni sin…«), i interna, o događajima koji se zbivaju unutar kronološkog tijeka priče, ali se o njima izvještava naknadno.