Alkestida (grčki Ἄλϰηστıς, Álkēstis, latinski Alcestis), u grčkoj mitologiji, supruga junaka Admeta, kralja tesalskoga grada Fere. Najljepša od četiriju kćeri kralja tesalskoga grada Jolka, Pelije, koji ju je obećao udati za onoga koji u svadbena kola uspije upregnuti vepra i lava. Admetu je to uspjelo uz Apolonovu pomoć, no zaboravio je prinijeti svadbenu žrtvu božici Artemidi koja mu je zbog te uvrede u bračnu ložnicu poslala zmije kao znamen skore smrti. Apolon je uspio nagovoriti moire da Admeta ostave na životu ako netko umre umjesto njega, što je dobrovoljno učinila Alkestida. Nedugo potom Admet je usprkos koroti ugostio Herakla, koji se zauzvrat pohrvao s Tanatom nad Alkestidinim grobom i vratio je u život (prema Platonovoj Gozbi to je učinila Perzefona). Motiv samožrtvovanja iz ljubavi dio je usmene predaje u orfičkoj književnosti; u europskoj kulturi Alkestida je postala simbol bračne odanosti. Sačuvale su se freske Admeta i Alkestide u Pompejima (tzv. Kuća tragičnoga pjesnika). U književnosti je mit obrađen u Euripidovoj tragediji Alkestida, prema kojoj su nastale mnogobrojne scenske obradbe i reinterpretacije (često feminističke), zaokupljene zagonetnim i višeznačnim Alkestidinim likom i činom – više od 20 dramskih obradba (npr. Huga von Hofmannsthala, T. S. Eliota, Thorntona Wildera, Marguerite Yourcenar, Teda Hughesa te na hrvatskome Lade Kaštelan) i više od 20 opernih (najpoznatija je ona Georga Friedricha Händela), uz nekoliko poema, baleta i plesnih koreografija. Prema njoj je nazvan planetoid 124 Alkeste.
