Akvileja (talijanski Aquileia [akuilε:'ia]), gradić u Furlaniji (Friuli-Venezia Giulia), 35 km sjeverozapadno od Trsta, sjeveroistočna Italija; 3398 st. (2012). Područje Akvileje osvojili su 181. pr. Kr. Rimljani i ondje osnovali svoju koloniju, koja je 90. pr. Kr. postala municipijem. Od kraja III. st. utjecajno je središte kršćanstva i sjedište biskupa. U Akvileji je pod predsjedanjem sv. Ambrozija održan 381. crkveni sabor koji je osudio arijanstvo. Godine 452. osvojio ju je Atila, a nakon toga gubi prijašnje značenje. Godine 568. razrušili su je Langobardi. U prvoj polovici XI. st. obnovljena je pod vodstvom patrijarha (otada se naziva Aglei, Aglaj, slovenski Oglaj), pod mletačkom vlašću od 1420., a kao habsburški posjed od 1509. Pripojena Italiji 1918.
Mnogi ostatci antičkoga doba: bedemi, gradska vrata, forum (II. st. pr. Kr.), teatar, amfiteatar, mauzolej (I. st.), Jupiterov hram i dr. Iz ranoga je kršćanstva dvojna bazilika biskupa Teodora (prije 325), produljena u V/VI. st., potom pregrađena za Maksencija (IX. st.), te patrijarha Poponea (1031), s freskama u apsidi. Očuvani su mozaici najranijih slojeva (IV. i V. st.), baptisterij i karolinška chiesa dei pagani. Kripta s freskama iz XII. st., a gornji dijelovi crkve gotičke rekonstrukcije. Arheološki muzej s antičkim spomenicima i Museo del monasterio s ranokršćanskim spomenicima. U Akvileji je više stoljeća radila kovnica novca. Od 1998. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
