Ajant (grčki Αἴας, Aías, od αἶα, aĩa: majka zemlja; latinski Aiax), u grčkoj mitologiji, ime dvojice junaka iz Ilijade. Često se spominju u dualu (grčki Αἴαντε, Aíante: dvojica Ajanta):
1. Ajant Veliki (grčki Αἴας Μέγας, Aías Mégas), nazvan tako zbog golema rasta, odnosno Ajant Telamonije (Αἴας Τελαμώνιος, Aías Telamṓnios), po ocu, salaminskom kralju Telamonu; snagom, hrabrošću i surovošću najistaknutiji grčki junak iza Ahileja. U Heziodovu Katalogu žena ili Ehejama Heraklo se moli da Telamonov novorođeni sin bude neuništiv poput Heraklove lavlje kože; Zeus mu usliša želju, u znamen šaljući orla (grčki αἰετός, aietós) po kojem dječak dobiva ime. U njegovu srazu s najsnažnijim Trojancem Hektorom ishod je ostao neodlučen. Nakon Patroklove smrti spasio je njegovo truplo od Trojanaca. Ahilejevom smrću nastao je prijepor između njega i Odiseja za Ahilejevo oružje; kad je dodijeljeno Odiseju, prema priči kako je donosi Mala Ilijada (→ cikličko pjesništvo), Ajant se razgnjevio i htio pobiti ahejske prvake, no Atena mu je pomutila razum te je posmicao stada ovaca koja su mu se pričinila kao čete → Ahejaca; došavši k svijesti, od sramote se ubio. Ropkinja Tekmesa rodila mu je sina Eurisaka. Njegova se svetkovina, Ajanteja (Αἰάντεια, Aiánteia), od 480. pr. Kr. raskošno obilježavala na Salamini uz sportska natjecanja efeba (utrka sa zubljama i veslačka regata). Deveta od deset atičkih fila nazivala se po njemu Ajantida (Αἰαντίς, Aiantís). Čest je motiv u književnosti (Sofoklo, Ugo Foscolo, André Gide), glazbi (Alessandro Scarlatti) i likovnim umjetnostima (Durid, Nicolas Poussin, Antonio Canova).
2. Ajant Manji (grčki Αἴας Μείων, Aías Meíōn), odnosno Ajant Lokranin ili Lokriđanin (grčki Αἴας Λοϰρός, Aías Lokrós), sin kralja Oileja iz grada Opunta u Lokridi. Izvrstan kopljaš i najbrži trkač među Grcima, izuzev Ahileja. Prema Razorenju Troje (→ cikličko pjesništvo),, Prijamova kći Kasandra pri padu grada čvrsto je obgrlila Atenin kip (→ paladij), no Ajant ga je oborio i silovao ju pa je Atena zbog tog svetogrđa munjom pogodila Ajantovu lađu. Uz Posejdonovu pomoć on se dočepao neke hridi, no počeo se hvastati kako se sâm spasio, pa je Posejdon razvalio hrid, a Ajant se utopio. Motiv Ajanta i Kasandre čest je na atičkoj keramici i freskama (npr. u Pompejima), a prikazali su ga i kasniji slikari (npr. Rubens ). Sačuvan je fragment Sofoklove tragedije o Ajantu Lokraninu.
