Odisej (grč. Ὀδυσσεύς, Odysseús), u grčkoj mitologiji, jedan od najpoznatijih junaka; kralj na otoku Itaci, sin Laertov, muž Penelopin i otac Telemahov. Deset je godina proveo u Trojanskom ratu, u kojem se isticao jednako mudrošću, rječitošću i hrabrošću, kao i lukavstvom. Izveo je mnogo herojskih i hrabrih pothvata (prodro u Troju i ukrao kip Palade Atene, doveo u ahajski tabor lukonošu Filokteta i dr.). Po njegovu su savjetu Grci sagradili drvenoga konja s pomoću kojega su osvojili Troju. Nakon njezina razorenja lutao je deset godina po moru, progonjen od boga Posejdona, kojemu je oslijepio jednookoga sina Polifema, i na putu doživio mnoštvo nevjerojatnih avantura (susret s Eolom, s čarobnicom Kirkom, boravak na otoku sirenâ, između Scile i Haribde, kod nimfe Kalipse itd.). Nakon dvadeset godina izbivanja Odisej se vratio na Itaku, poubijao nametljive Penelopine prosce i dalje sretno vladao. – Mit o Odiseju vrlo je star, vjerojatno predgrčkoga podrijetla. Od različitih varijanti imena (na antičkim vazama od VIII. st. pr. Kr.), osim homerskog oblika Odisej, najpoznatije je rimsko ime Uliks (lat. Ulixes). Odisej je jedan od najrazrađenijih likova u književnosti; često se spominje u Ilijadi i glavni je junak Homerove Odiseje, javlja se u cikličkim epovima, grčkim tragedijama i rimskim pjesničkim djelima (u potonjima često i kao negativna ličnost); nadahnjuje pisce, slikare i glazbenike preko srednjega vijeka (Dante), renesanse i baroka (P. P. Rubens, G. B. Tiepolo, C. Monteverdi) do XX. st. (G. Hauptmann, N. Kazandzakis, J. Joyce, L. Dallapiccola).
