Višegrad, grad u istočnoj Bosni, na utoku rijeke Rzav u Drinu, BiH (Republika Srpska); 5379 st. (2013; 6902 st., 1991). Leži u kotlini okružen planinama. Poznat je po kamenom mostu Mehmed-paše Sokolovića izgrađenom preko Drine u XVI. st. Dug je 179,5 m, visok 15,4 m i širok 6,3 m, a od 2007. je na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Knjižnica sa Spomen zbirkom književnika i nobelovca Ivana Andrića. Drvna industrija, proizvodnja čelične užadi i konfekcije. Turizam; turističkom uskotračnom prugom Višegrad je od 2010. povezan s Vardištem (Donje Vardište; dionica uskotračne pruge Sarajevo–Beograd ukinute potkraj 1970-ih) i dalje s Mokrom Gorom (Šargan) u Srbiji. Na Drini uzvodno od grada izgrađena je (1989) hidroelektrana (instalirana snaga 315 MW). – U dokumentima se prvi put spominje 1407., a razvio se tijekom XIII. st. kao podgrađe istoimene utvrde, čiji se ostatci nalaze iznad grada. Bio je od druge polovice XIV. st. u posjedu velikaške obitelji Pavlović. Pod osmansku vlast pao je prije veljače 1462. Do 1565. sjedište kadiluka. Za vezirovanja Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu su bili podignuti veliki karavan-saraj, hamam, vodovod i kameni most preko Drine (to sjajno djelo islamskoga graditeljstva podigao je od 1571. do 1578. K. M. Sinan; višegradski most tema je romana Na Drini ćuprija I. Andrića). Pod osmanskom vlašću bio je do 1878., kada su ga zauzele postrojbe Austro-Ugarske, u sastav koje je ušao 1908. Za prve Jugoslavije bio je u sastavu Sarajevske oblasti (1922–29) i Drinske banovine (1929–41), a za II. svjetskog rata NDH-ovske velike župe Vrhbosna (1941–45). Nakon rata ušao je u sastav druge Jugoslavije kao dio Bosne i Hercegovine. Tijekom rata u BiH (1992–95) Višegrad je bio pod okupacijom snaga bosanskohercegovačkih Srba, tijekom koje je stradao velik broj Bošnjaka (oko 3000 ljudi).
