Tir (Sur, arapski Ṣūr [ṣu:r]), grad i luka na obali južnoga Libanona, nedaleko od granice s Izraelom; 160 000 st. (2014). Razvio se na otočiću (za Aleksandra Velikoga izgradnjom prevlake pretvoren u poluotok) i na obližnjem kopnu. U starome vijeku (grčki Tύρoς, Týros, latinski Tyros, Tyrus) važan trgovački grad i najveća luka na području istočnoga Sredozemlja. Grad i šire gradsko područje je od 1984. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine. Od mnogobrojnih kulturno-povijesnih spomenika ističu se rimski hipodrom (II. st.) i nekropole iz feničkoga i rimsko-bizantskoga razdoblja. Arheološki muzej. Turizam. Ribarstvo. Cestovna veza sa Sidonom i Bejrutom. – Fenički grad, istaknuto središte pomorske trgovine na Sredozemlju. Najveći uspon dosegnuo je u XV. st. pr. Kr. Tirci su, prema tradiciji u IX. st. pr. Kr., osnovali Kartagu. U VI. st. pr. Kr. Tir je najprije došao pod vlast Babilonaca, potom je bio u rukama Perzijanaca, Aleksandra Velikoga, Rimljana i Arapa (638).
