Rabat (Ar-Ribat), glavni grad, političko i upravno središte Maroka, na utoku rijeke Bou Regreg u Atlantski ocean; 627 942 st., šire gradsko područje 1 622 860 st. (2004). Na području stare gradske jezgre sačuvan je niz kulturnopovijesnih spomenika: utvrda Oudaïa s vratima iz XII. st., gradska vrata (Bab Rouah) i minaret (86 m) djelomično sačuvane džamije Hassan (gradnja započeta u XII. st.); ondje se nalazi i mauzolej Muhameda V. iz 1971. U novijem su dijelu sultanova palača i kraljevski dvor (XIX. st.); najnoviji dio Rabata čine moderne četvrti s upravnim i drugim zgradama, okružene raskošnim parkovima. Godine 2012. uvršten je na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Kulturnu ulogu daju mu sveučilište i niz znanstvenih ustanova. Prehrambena i tekstilna industrija; poznata je obrtnička proizvodnja kožnih ukrasnih predmeta, sagova i keramike. Međunarodna zračna luka. – Rabat su, nedaleko od ruševina rimskog naselja Sala Colonia, izgradili Almohadi (XII. st.) kao vojno uporište tijekom borbi u Španjolskoj. Za vladavine Merinida (XIII–XV. st.) politički je i gospodarski propao. U XVII. st. grad je bio jedno od najjačih gusarskih uporišta, snagu kojega su činili andaluzijski Mauri i Berberi. Od 1629. do 1818. bio je glavni grad njihove samostalne države. Godine 1911. zaposjeli su ga Francuzi pa je od 1912. bio sjedište francuske kolonijalne uprave. Od 1930-ih žarište otpora naroda Maroka protiv kolonijalizma. Za II. svjetskog rata bio je pod upravom vichyjevske vlade (1940–42), a potom savezničkih snaga, koje su ga osvojile u studenome 1942. God. 1956. postao je glavni grad nezavisnoga Maroka.
