Oxford [ɔ'ksfəd], glavni grad grofovije Oxfordshire u jugoistočnoj Engleskoj; 159 994 st. (2011). Leži na rijeci Temzi (koja se u Oxfordu naziva i Isis), oko 90 km sjeverozapadno od Londona. Uz poznato Oxfordsko sveučilište (→ oxford university), najstarije s engleskoga govornog područja, osnovan je 1992. Oxford Brookes University. Ashmolean Museum (otvoren 1683) ima jednu od najbogatijih zbirka umjetnina u zemlji, a Oxfordsko sveučilište bogat sustav knjižnica (među najznačajnije pripada Bodleiana, otvorena za javnost 1602); Museum of the History of Science s bogatom zbirkom znanstvenih instrumenata od srednjega vijeka do XIX. st., arheološko-antropološki muzej Pitt Rivers, prirodoslovni i drugi muzeji, galerija slika starih majstora koledža Christ Church. Najstarije su građevine saski toranj crkve St. Michael (XI. st.), ostatci normanskoga dvorca i gradske zidine, romaničko-gotička katedrala Christ Church (XII. st.); od XIII. st. grade se koledži, od kojih su najpoznatiji Merton College (XIII. st.), Christ Church College (XVI. st.) i dr. Astronomski opservatorij Radcliffe koji je djelovao od 1773. do 1934. danas je u sastavu koledža Green Templeton. Trgovačko je središte s nekoć jakom automobilskom industrijom (tvornica automobila »Morris«, osnovana 1912., danas BMW) u jugoistočnome predgrađu Cowleyu, te tiskarstvom i izdavaštvom, elektrotehničkom i informatičkom industrijom i znanstvenoistraživačkom djelatnošću. Sjeverno od grada nalazi se palača Blenheim (1705–22), koja je 1987. uvrštena na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. – Prvi se put spominje u saskom razdoblju kao Ohsnafordia, te ponovno 911., kada je postao tvrđavom (burh) koja je štitila prilaz Londonu. Zbog njegove strateške važnosti osvojili su ga potkraj X. i početkom XI. st. Danci, a 1071. normanski upravitelj Robert d’Oilly dao je ondje sagraditi utvrdu (Oxford Castle). God. 1258. feudalci su u Oxfordu sazvali »Bijesni parlament« (Mad Parliament), koji je, kako bi ograničio vlast Henrika III., objavio tzv. Provisions of Oxford. Dramatično smanjenje broja stanovnika, a time i prosperiteta grada bilo je posljedica velike kuge 1349. Za Građanskoga rata (1642–46) Oxford je nekoliko godina bio glavni stožer rojalista, a Karlo I., pretrpjevši niz poraza na bojnom polju, našao je utočište iza zidina oxfordske tvrđave. Tek 1646. zauzela ga je vojska Parlamenta. Tijekom XVIII. st. izgubio je prijašnje vojno-političko značenje i postao sveučilišnim gradom. U XIX. st. bio je manje trgovačko središte, a u XX. st. ubrzano se razvija.
