lustracija (lat. lustratio), pročišćenje žrtvom. U rimskoj religiji, kultni ophod sa žrtvenim životinjama (suovetaurilia) i obrednim rekvizitima (piamina). Katon (O poljodjelstvu) donosi podrobne upute za njezinu izvedbu; u različitim se kontekstima mijenjaju adresati (često bog Mars) i pojedinosti kružne procesije. Obredno su se čistili: poljoprivredno dobro, tj. polje ili njiva (lustratio agri) u obredu ambarvalije; gaj posvećen božici sjetve i poljâ (→ dea dia) u svetkovini Arvalske braće; seoski kotari (lustratio pagi); staje u svetkovini parilija; sâm grad Rim (lustratio orbis) u obredu amburbiuma; brežuljak Palatin u svetkovini luperkalija. Obredno se očišćenje usmjeruje na zemlju, poljoprivredne plodove i sâmo pučanstvo, a služi ponovnoj uspostavi društvenog jedinstva. Pri preuzimanju zapovjedništva i sklapanju saveza obavljala su se pročišćenja vojske i mornarice (lustratio exercitus i lustratio classis). Svakih su pet godina cenzori uz suovetaurilije provodili obredni ophod zvan lustrum. I Latinski savez obredno se potvrđivao lustracijom (feriae Latinae). Promjena statusa pojedinca potvrđivala se lustracijskim ophodom pri davanju imena novorođenčetu (dies lustricus) ili pri incineraciji pokojnika (decursio). U kriznim se situacijama izvodio žrtveni očisni ophod (procuratio) kojim se nastojala povratiti stabilnost države.
Među različitim oblicima sličnih ritualnih pročišćenja u drugim sredinama, rimskomu su osobito bliski raniji staroitalski obredi umbrijskoga svećeničkog bratstva Fratres Atiedii.
