luperkalije (latinski Lupercalia, od lupum arcere: odvraćati vuka), rimska svetkovina u čast boga Fauna (koji se nazivao i Lupercus), zaštitnika stada od vukova; pripada najstarijemu sloju rimske religije. Održavala se 15. veljače u špilji Luperkalu na brežuljku Palatinu, a predvodio ju je flamen Dialis i svećenički zbor Luperkâ; prema novijemu tumačenju Luperci su pratitelji vuka (od *lupo-sequos), tj. Fauna. Poslije žrtve klanice i gozbe, svećenici bi, ogrnuti jarećom kožom, obilazili oko Palatina i remenjem izrezanim od kože žrtvovana jarca udarali prolaznike u obredu čišćenja (→ lustracija). Osobito su se udarcu izlagale žene jer se vjerovalo da ih čini plodnima. Prema Ferdinandu Gregoroviusu papa Gelazije I. preinačio je 494. posljednji sačuvani prežitak poganskoga kulta u kršćanski blagdan Očišćenja Marijina (lat. purificatio Mariae), danas zvan Svijećnica ili Prikazanje Gospodinovo u Hramu (2. veljače), no – protivno uvriježenu historiografskom mitu o kršćanskom zatiranju poganstva – luperkalije su se, prema novijim istraživanjima, sačuvale sve do sveopćega pomora od »Justinijanove kuge« u VI. st.
