Koreja (korejski Chosŏn Pando i Han Bando), poluotok u istočnoj Aziji, između Žutog i Japanskoga mora; obuhvaća oko 220 000 km². Na njemu se od 1948. nalaze dvije države: Sjeverna Koreja (Demokratska Narodna Republika Koreja) i Južna Koreja (Republika Koreja). Poluotok se pruža u smjeru sjever–jug u duljini od približno 1100 km; širok je (istok–zapad) do 300 km. Koreja u širem smislu riječi obuhvaća i pojas kopnene Azije (600 km dug i prosječno 150 km širok); granicu na sjeveru, prema Kini, čine rijeke Yalu (Amnok) i Tumen, a ova potonja prije ušća u Tihi ocean tvori i 19 km dugu granicu prema Rusiji. Poluotok je građen pretežito od prekambrijskih stijena (granit, kristalični škriljevci i dr.) te od paleozojskih i mezozojskih naslaga; tercijarne i kvartarne naslage prekrivaju mjestimice riječne doline i manje uvale. Ponegdje se javljaju naslage vapnenca s razvijenim krškim oblicima. Iako se nalazi nedaleko od Japana (u Korejskom prolazu udaljenost iznosi 206 km), na poluotoku nema recentne vulkanske aktivnosti (ima nekoliko ugaslih vulkana nastalih u pleistocenu), a potresi su znatno rjeđi i slabiji. Prevladava brdsko-planinski reljef (oko 66% teritorija). U sjevernom i sjeveroistočnome, najvišem dijelu pružaju se gorja Hamgyŏng (Kwanmobong, 2541 m) i Nangnimsanmaek. Na granici s Kinom nalazi se planinski lanac Changbai s najvišim vrhom Baekdusan (2744 m) – ugasli vulkan kojemu je kaldera ispunjena jezerom Cheonji (kineski Tainchi). Na sjeverozapadu nalazi se ravnjak Gaema prosječne visine oko 1500 m. Uz istočnu obalu južno od Wonsana proteže se gorje Taebaek (do 1708 m) koje se pruža u smjeru sjeverozapad–jugoistok; ono se prema jugozapadu nastavlja u gorje Sobaek (Chiri, 1915 m). Nizinska se područja, ispresijecana riječnim dolinama, pružaju uglavnom u zapadnom i južnome dijelu Koreje.
Zapadna (Žuto more) i južna obala (Korejski prolaz) niske su i široke, dobro razvedene mnogobrojnim zaljevima i otocima (ukupno više od 3000). Amplituda morskih mijena Žutoga mora velika je (i do 10 m u estuarijima), što onemogućuje stvaranje delta na ušćima rijeka, iako one za visokoga vodostaja nose velike količine nanosa. Radi zaštite priobalnoga područja od poplavljivanja mora, na ušću rijeke Taedong izgrađen je 8 km dug nasip. Istočna obala (Japansko more) slabo je razvedena, strma, s klifovima i nekoliko stjenovitih otoka; amplituda morskih mijena razmjerno je mala. Najveći korejski otok Jeju ili Cheju (ugasli vulkan Halla-san, 1950 m, najviši je vrh Južne Koreje) nalazi se jugozapadno od poluotoka.
Klima je umjerena, na sjeveru pod jačim utjecajem kontinenta, a na jugu i uz obalu pod utjecajem mora (na jugoistoku zbog tople Istočnokorejske morske struje). Zime su hladne zbog prodora hladnih sibirskih zračnih masa sa sjevera; ljeta su kratka, vruća i vlažna, pod utjecajem monsuna. Srednje zimske temperature kreću se između –3 i –5 °C na sjeveru (–22 °C u planinskome području) i od 2 do 4 °C na jugu; razlika između srednjih ljetnih temperatura sjevera i juga male su (20 do 27 °C). Godišnje padne 600 do 1500 mm oborina, uglavnom ljeti, kada puše vlažni jugoistočni monsun.
Izduženost poluotoka i planinskih lanaca u smjeru sjever–jug onemogućila je stvaranje duljih rijeka. U zapadnome dijelu poluotoka, u slijevu Žutoga mora, riječni su tokovi dulji i mnogobrojniji; najdulja je rijeka Yalu koja većim dijelom toka čini granicu prema Kini. Dulje su rijeke u slijevu Žutoga mora još i Taedong (Daedong), Ch’ŏngch’ŏn (Cheongcheon), Han i Yeseong, koje često u donjem toku meandriraju. Rijeke koje utječu u Japansko more uglavnom su kratka i strma toka; najdulje su Tumen (Duman) na sjeveru i Nakdong (Naktong) na jugu.
Povijest. Prvi tragovi ljudskoga djelovanja na području korejskoga poluotoka mogu se pratiti od prapovijesnoga doba, kada su poluotok nastavala različita plemena uglavnom mandžursko-mongolskog i malajskoga podrijetla. Prema predaji, početak povijesti Koreje stavlja se 2333. god. pr. Kr. (početak tradicijskoga računanja vremena), kada je bila stvorena prva korejska država kojom je vladao mitski kralj Tan’gun (Dangun). Prema drugoj legendi, približno 1122. pr. Kr. kraljem je postao Kija (Gija), došljak iz Kine, čija se dinastija održala sve do 193. pr. Kr., kada je vlast preuzeo kineski ratnik Wiman. Potom su nekoliko desetljeća Kinezi vladali cijelom sjevernom Korejom. U južnoj Koreji nastali su savezi hanskih plemena: Mahan, Pyŏnhan (Byeonhan) i Chinhan (Jinhan). Prvi pisani povijesni podatci odnose se na razdoblje triju kraljevstava: Silla, osnovano 57. pr. Kr. u jugoistočnoj Koreji, Koguryŏ (Goguryeo), osnovano 37. pr. Kr. u sjevernoj Koreji i dijelu Mandžurije, Paekche (Baekje), osnovano oko 18. pr. Kr. u jugozapadnom dijelu Koreje. Neprestani ratovi između tih država obilježili su korejsku povijest tijekom sedam stoljeća, sve dok u drugoj polovici VII. st. nije kraljevstvo Silla, uz pomoć Kine, zavladalo cijelom zemljom (660. pod njezin je nadzor došla država Paekche, a 668. Koguryŏ), stvorilo prvu zajedničku državu i nametnulo svoj jezik kao zajednički (starokorejski). Kroz cijelu korejsku povijest prevladavao je utjecaj kineske kulture i civilizacije. Godine 935. prestalo je gospodstvo države Silla i zemlja je potpala pod vlast Wang Kŏna (Wang Geon), koji je osnovao kraljevstvo Koryŏ (Goryeo; 918–1392), uređeno prema kineskom uzoru. Tijekom vladavine dinastije Wang u kraljevstvo Koryŏ uveden je budizam kao državna religija. Od 1231. kraljevstvo Koryŏ priznavalo je mongolsko vrhovništvo, kojega se oslobodilo tek 1364. Država Koryŏ bila je poznata i Europljanima, pa odatle i ime Koreja. Godine 1392. vojskovođa Yi Song Gye (Yi Sŏngkye/I Seonggye) svrgnuo je posljednjega vladara dinastije Wang i, uz potporu kineskoga cara, proglasio se kraljem. Nova dinastija Yi vladala je sve do 1910. Zemlja je dobila ime Chosŏn (Joseon), a prijestolnica je 1394. postao Hanyang, današnji Seoul. Opet po uzoru na Kinu, državnom religijom postao je konfucijanizam. Koreja je doživjela gospodarski i kulturni procvat u XV. st. (korejsko pismo, kodifikacija zakona, gospodarska reforma). Godine 1592. Japanci su pod vojskovođom Hideyoshijem Toyotomijem napali Koreju, ali su 1598. bili protjerani. Tijekom toga rata Korejci su izgradili prve pločama oklopljene brodove i pod admiralom Yi Sun Sinom (Yi Sunsin/I Sunsin) izvojevali poznatu pomorsku pobjedu u zaljevu Chinhaeu (Jinhae). Godine 1627. Mandžurci su osvojili zemlju i korejski kralj morao je priznati vrhovništvo mandžurskih vladara, koji su potom zagospodarili i Kinom. U XVIII. st. Koreja je doživjela novi procvat, predvođen pripadnicima »praktične škole«, koji su proveli brojne društvene i gospodarske reforme.
Koreja je bila zatvorena za strane sile sve do druge polovice XIX. st., kada su je (1876) Japanci prisilili na sklapanje trgovačkog ugovora i otvaranje triju luka. Godine 1883. SAD je sklopio trgovački ugovor s Korejom, a ubrzo zatim učinile su to i ostale zapadne zemlje. U to doba razvile su se u zemlji dvije struje: jedna, »konzervativna«, za politiku »zatvorenih vrata«, druga, »liberalna«, za suradnju s Japanom i europskim državama. »Liberalci« su 1884., uz potporu Japana, podignuli bunu protiv dvora, kojemu su došli u pomoć Kinezi. Sljedeće godine Kina i Japan sporazumno su povukli svoje postrojbe iz Koreje. Kada je 1893–94. zemlju zahvatio seljački ustanak, koji su predvodili pripadnici pokreta Tonghak (Donghak), Kina je opet pritekla u pomoć korejskomu dvoru. Istodobno je Japan poslao svoje postrojbe u Koreju, gdje je 1894. izbio Kinesko-japanski rat. Poražena Kina mirom u Shimonosekiju 1895. morala je priznati neovisnost Koreje. Radi učvršćenja nadzora nad Korejom, Japanci su organizirali urotu protiv svojih protivnika na dvoru (umorstvo kraljice) i zarobili kralja, ali je on 1896. uspio pobjeći i skloniti se u rusko veleposlanstvo. Uz rusku potporu korejski se kralj proglasio 1897. carem, a zemlja je dobila naziv Taehan (Daehan). Sve oštrije rusko-japanske suprotnosti na korejskom prostoru dovele su 1904. do otvorenoga rata, u kojem je Rusija doživjela poraz. Mirom u Portsmouthu 1905. Rusija je priznala prvenstvo japanskih interesa u Koreji. Iste godine Japanci su uspostavili protektorat nad Korejom, a 1910. pripojili ju Japanu. Korejom je upravljao japanski generalni guverner uz grubo gospodarsko iskorištavanje i političko ugnjetavanje naroda (npr. zabrana korejskoga jezika). Otpor protiv japanske vlasti javljao se povremeno od samoga početka aneksije.
U ožujku 1919. došlo je najprije do prosvjeda, a zatim i do ustanka koji je bio krvavo ugušen. Kina je podupirala otpor, pa je 1919. u Šangaju osnovana i vlada Republike Koreje na čelu sa Syngmanom Rheeom (Yi Sŭngman/I Seungman). S druge strane, sovjetska Rusija podupirala je partizanski pokret na sjeveroistoku Koreje pod vodstvom Kim Il Sunga (1934).
Tijekom II. svjetskog rata Japan je nastojao iskoristiti korejske rezerve do krajnjih granica; 1944. bio je izdan zakon o mobilizaciji Korejaca u japansku vojsku. Saveznici su na konferenciji u Kairu (prosinac 1943) donijeli odluku da će Koreja nakon poraza Japana postati neovisna država. Ta je odluka potvrđena i na Potsdamskoj konferenciji u srpnju 1945. Pošto je SSSR stupio u rat protiv Japana, sovjetske postrojbe ušle su u Koreju iz Mandžurije 12. VIII. 1945., a gotovo mjesec dana poslije (8. IX) i američke snage s juga. Crta razgraničenja između vojski uspostavljena je duž 38. paralele. Godine 1948. Južna Koreja postala je Republika Koreja, a Sjeverna Koreja nazvana je Demokratska Narodna Republika Koreja.
