klin.
1. Zaoštreno ili zašiljeno tijelo u obliku trokutaste prizme, najčešće od čelika. Služi za uvećavanje primijenjene sile i promjenu smjera njezina djelovanja. Tijelo u koje se klin zasijeca pritišće okomito na njegove stranice. Sila Q može se svladati manjom silom P iznosa P = Q · tg φ, ako je kut između glavnih dviju ploha φ < 45°. Upotrebljava se najčešće za kalanje, rezanje i podizanje.
2. Strojni element koji služi za povezivanje dvaju dijelova stroja rastavljivom vezom; namijenjen je prijenosu snage i okretnoga momenta, a rabi se za niske i srednje brzine vrtnje. Klinom se najčešće s vratilima povezuju zupčanici, remenice, lančanici i kotači, a ostvareni spojevi nazivaju se veze s glavinama. Oblik klina obično je prizmatičan ili valjkast, čemu odgovara utor u dijelovima koje spaja, a prema položaju u odnosu na njihove osi klin može biti uzdužni i poprečni.
Uzdužni klin umeće se u utor paralelan s osi strojnih dijelova u spoju, nagiba je 1:100, nije napregnut na odrez, a spoj njime daje vrlo čvrstu vezu. Postoje različite izvedbe takva klina, među kojima se razlikuje: utjerni klin, koji se nabija u utor udarcem čekića, uložni klin, koji se ulaže u utor kojemu oblik točno odgovara obliku klina, klin s nosom, kojemu je oblik prilagođen lakšem umetanju, plosnati klin, koji opterećenje prenosi samo dvjema stranama, a ne i bokovima, segmentni klin, koji ponajprije služi za uzdužno vođenje i prenošenje manjih, ali ravnomjernih okretnih momenata, a prednost mu je što je samoudesiv, tangencijalni klin, nagiba 1:60 do 1:100, koji se rabi za prijenos velikih okretnih momenata promjenljiva smjera, pogodan je za prijenos udarnog opterećenja, a uvijek se upotrebljava u paru. Poprečni klin, nagiba 1:10 do 1:25, postavlja se okomito na osi dijelova koje spaja. Opterećen je na odrez, a služi za aksijalno spajanje strojnih dijelova koji se gibaju ravnocrtno. U spojevima gdje se javlja potreba za češćim rastavljanjem, klin se izvodi s većim nagibom, što narušava samokočnost pa je potrebno posebno osiguranje od njegova ispadanja.
3. U matematici, trostrana prizma, pentaedar kojemu je baza pravokutnik, a stranice plašta jednakokračni trokuti i jednakokračni trapezi. Volumen mu je: V = 1/6 (2a + a1) bh, gdje su a i b stranice pravokutnika, a1 razmak između vrhova trokuta koji ne dodiruju pravokutnik, h visina, tj. okomita udaljenost između pravokutnika i stranice a1.
