Kapela, planinski masiv u Gorskome kotaru i Lici. Pruža se od Mrkopaljskog i Ravnogorskoga polja na sjeverozapadu do Plitvičkih jezera i Koreničkoga polja na jugoistoku, u duljini oko 100 km. To prostrano planinsko područje zauzima oko 4650 km². Prijevoj Kapela (Vrh Kapele; 887 m) raščlanjuje masiv na nižu i dulju Malu Kapelu (Seliški ili Selički vrh, 1279 m) te višu Veliku Kapelu (Bjelolasica, 1536 m, ujedno je i najviši ispon Gorskoga kotara). U građi prevladavaju vapnenci i dolomiti; razvijen je krš (špilje, jame, polja u kršu i dr.). Klima je planinska (kratka ljeta te duge i oštre zime s mnogo snijega), s maksimumom oborina u studenome i prosincu. Unatoč obilju oborina (2000 do 3500 mm godišnje) masiv je bezvodan. Vode otječu u Kupu, Koranu, Dobru, Zagorsku Mrežnicu, Dretulju, ugl. podzemnim putem (ponornice). Znatnim dijelom Kapela je pod listopadnom šumom i šumom četinjača (prevladava visoka miješana šuma bukve i jele). Ističe se ljepotom krša (Klek, Bijele stijene, Samarske stijene, Kolovratske stijene); područje Bijelih i Samarskih stijena (5 km²) zaštićeno je kao strogi rezervat prirode, a Kleka kao značajni krajolik. Raširena je drvna industrija. Turizam (skijališta na Bjelolasici) i dr.
