Anjou [ᾶžu'], povijesna pokrajina u zapadnoj Francuskoj, u porječju donjega toka rijeke Loire, na području današnjeg departmana Maine-et-Loire i manjih dijelova departmana Indre-et-Loire, Mayenne i Sarthe. Glavni je grad bio Angers. U predrimsko doba nastavali su je keltski Andekavi ili Andi (Andecavi, Andes), koje je Cezar pokorio 57–56. pr. Kr. Od kraja V. st. pod Francima, od sredine IX. st. izložena je napadima Normana. Osnivač loze prvih grofova od Anjoua bio je Fulko I., koji je grofovski naslov dobio 929. Henrik, sin grofa Geoffroya V. (vladao 1129–51) koji je dobio nadimak Plantagenet, naslijedio je preko majke Matilde, kćeri engleskog kralja Henrika I., englesko prijestolje (Henrik II.) kao rodonačelnik dinastije Anjou-Plantagenet, a Anjou je postao dio posjeda te kuće. Filip II. August osvojio je 1204. pokrajinu te ju pripojio francuskoj kraljevskoj domeni. Od tada je Anjou često apanaža članova francuskih kraljevskih kuća: od 1246. mlađega brata kralja Luja IX., Karla, rodonačelnika grane koja je vladala Napuljom i Sicilijom te Hrvatskom i Ugarskom (→ anžuvinci), od 1351. mlađega sina Ivana II. Luja (koji 1360. dobiva naslov vojvode od Anjoua), nasljednici kojega su vladali do 1481. Naslov vojvode od Anjoua dodjeljivan je i dalje braći i mlađim sinovima vladara sve do 1789.
