Anjou [ᾶžu'], naziv francuskih feudalnih obitelji članovi kojih su nosili naslove grofova (poslije vojvoda) od Anjoua (povijesne pokrajine u sjeverozapadnoj Francuskoj). Utemeljitelj prve grofovske dinastije Anjou bio je Fulko I. koji je naslov stekao 929. Loza je u izravnoj liniji izumrla 1060. smrću Geoffroya II., a nastavili su je njegovi nećaci Geoffroy III. i Fulko IV. te unuk potonjega Geoffroy V. s nadimkom Plantagenêt. Njegov je sin Henrik II. naslijedio 1154. preko majke Matilde, kćeri engleskoga kralja Henrika I., englesko prijestolje utemeljivši dinastiju Anjou-Plantagenet (→ plantagenet), članovi koje su vladali Engleskom u izravnoj liniji do 1399. te pobočnima do 1485., a i velikim područjima Francuske kao vazali francuske krune do kraja Stogodišnjega rata. Pokrajina Anjou pripojena je pak 1204. francuskoj kraljevskoj domeni dinastije Capet, a naslov grofa od Anjoua je 1246. dobio Karlo I. Anžuvinac, najmlađi sin francuskoga kralja Luja VIII. Lavljega Srca i brat kralja Luja IX. Svetoga, koji je iste godine ženidbom postao i grof od Provanse. Stekavši 1266. Kraljevstvo Siciliju, koje je uz papinu pomoć oteo Hohenstaufovcima, Karlo I. utemeljio je sicilski, odn. napuljski ogranak dinastije Anjou. Iako je 1282. izgubila otok Siciliju u borbi s Aragonom, ta je dinastija nastavila vladati kopnenim dijelom dotadašnjega kraljevstva koje se tada podijelilo (južnom Italijom, odn. tzv. Napuljskim Kraljevstvom) u izravnoj liniji, iz koje su vladari nakon Karla I. bili njegov sin Karlo II. Anžuvinac, unuk Robert i praunuka Ivana I., do Ivanine smrti 1382., a u pobočnoj liniji, koja je potjecala od Ivana Dračkoga, najmlađega sina Karla II., do smrti Ivane II. 1435. Početkom XIV. st. od nje se odvojio hrvatsko-ugarski ogranak kojega je rodonačelnik bio Karlo Martel, najstariji sin Karla I. (→ anžuvinci), a nakon što se Marija Anžuvinska, posljednja vladarica tog ogranka u izravnoj liniji, 1385. udala za Sigismunda Luksemburgovca, članovi pobočne linije napuljske grane koji su od 1382. vladali Napuljem vodili su borbe za hrvatsko-ugarsku krunu te vladali dijelovima Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva do 1409. Grofoviju Anjou Karlo I. je kao miraz dao 1290. kćeri Margareti prigodom njezine udaje za Karla Valoisa, mlađega brata kralja Filipa IV. Lijepoga i rodonačelnika francuske kraljevske dinastije Valois, pa se grofovija 1328. stupanjem na prijestolje njihova sina Filipa VI. vratila francuskoj kruni. Potom je naslov grofa od Anjoua 1351. dobio Luj, mlađi sin kralja Ivana II. Dobroga i brat kralja Karla V. Mudroga. Podignut 1360. u vojvodu od Anjoua, Luj je utemeljio tzv. vojvodsku ili mlađu granu dinastije Anjou. Pošto je Luja posvojila Ivana I., ta je grana od njezine smrti 1382. vladala i Provansom te polagala pravo na naslov kralja Sicilije do 1481. kada je izumrla, a njezini se francuski posjedi konačno vratili francuskoj kruni. Razni članovi dinastije su od 1277. do 1481. nosili i naslov jeruzalemskoga kralja. Naslov vojvode od Anjoua poslije je povremeno, kao apanaža, dodjeljivan braći i mlađim sinovima francuskih kraljeva sve do 1789.
