Gvajana (Guyana; Kooperativna Republika Gvajana/Co-operative Republic of Guyana), država u sjevernome dijelu Južne Amerike, između Atlantskog oceana na sjeveru, Surinama (duljina granice 600 km) na istoku, Brazila (1606 km) na jugu i jugozapadu i Venezuele (743 km) na zapadu; obuhvaća 214 970 km².
Prirodna obilježja
Gvajana se sastoji od obalne nizine (široka 20 do 80 km), središnje ravnice (15 do 120 m) i ogranaka Gvajanskoga gorja (Mt Roraima, 2810 m) na zapadu, odnosno jugozapadu. Obala (duga 459 km) je močvarna i nerazvedena; iznimka je područje ušća rijeke Essequibo, pred kojim se nalazi više niskih otočića. Gvajana je bogata vodom, izvorišta rijeka su u Gvajanskome gorju; riječna mreža pripada atlantskome slijevu. Veće su rijeke Essequibo (1010 km; odvodnjava glavninu teritorija, plovna 80 km), Courantyne (700 km; duž granice sa Surinamom), Berbice (595 km) i Demerara (345 km); mnogi vodopadi (najviši Kaieteur na rijeci Potaro, 226 m) i brzaci. Prevladava ekvatorska klima s konstantno visokim temperaturama (oko 27 °C; najtopliji mjeseci su kolovoz i rujan s najvećom temperaturom oko 30 °C), velikom vlagom i obiljem oborina. Obala je pod utjecajem sjeveroistočnih pasata i prima godišnje do 2500 mm kiše, kišne šume više od 3000 mm, a savansko područje u unutrašnjosti oko 1600 mm. Više od polovice ukupne godišnje količine oborina padne u razdoblju od svibnja do kolovoza. Veći dio zemlje (80%) prekriva bujna tropska kišna šuma (selva). U obalnome dijelu rastu šume mangrova, a u unutrašnjosti ima savana.
Stanovništvo
Prema popisu stanovništva iz 2012. u Gvajani živi 746 955 st. s prosječnom gustoćom naseljenosti od 3,5 st./km² (2012). Glavnina stanovništva (oko 73%) živi u obalnome području na oko 25% ukupne površine zemlje, dok je unutrašnjost gotovo posve pusta (oazna naseljenost). Etnička struktura vrlo je heterogena; najviše je Indijaca (39,8%) i crnaca (29,2%) čiji su predci bili dovedeni za rad na plantažama, kreola (mješanci crnaca i Europljana) ima 19,9%, američkih Indijanaca (Arawak, Karibi, Wai-Wai; 10,5%), te nešto Portugalaca (0,3%), Kineza (0,2%) i dr. Najbrojniji su protestanti (29,9%; od toga pentekostalci 22,8%), hinduisti (24,8%), zatim rimokatolici (7,8%), muslimani (6,8%), anglikanci (5,2%), ostali kršćani (20,7%) i dr. (4,8%). Godišnji se porast broja stanovnika Gvajane usporava; u razdoblju 1991–2002. iznosio je 0,34%, a u posljednjem međupopisnom razdoblju 2002–12. bilježi negativnu stopu od -0,04%. Rezultat je to izrazitog iseljavanja uglavnom visokoobrazovanoga stanovništva (najviše u SAD i Kanadu). Pozitivna stopa prirodnoga priraštaja stanovništva (13,6‰ ili 1,36%, 2013) rezultat je nešto višeg nataliteta (20,3‰) i niskog mortaliteta (6,7‰); smrtnost je dojenčadi 29,9‰ (2013). Stanovništvo je mlado; u dobi je do 14 godina 30,0%, u dobi od 15 do 64 godine 64,9%, a u dobi od 65 i više godina 5,1% stanovništva (2012). Očekivano trajanje života iznosi 63,6 godina za muškarce i 68,9 godina za žene (2013). Ekonomski je aktivno 313 815 stanovnika (2013), od čega je nezaposleno 11,1%. U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu radi 16%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 15,1%, a u uslužnim djelatnostima 68,9% aktivnoga stanovništva (2012). Sveučilište (osnovano 1963) nalazi se u naselju Turkeyen (dio Georgetowna). Službeni je jezik engleski; razgovorni su hindski, urdski, kreolski, arapski te mnogobrojni indijanski jezici. Nepismeno je 15% stanovništva starijega od 15 godina (2013). Glavni je grad Georgetown (24 849 st., šire gradsko područje 118 363 st., 2012); ostala su veća naselja (2012): Linden (27 277 st.), New Amsterdam (17 329 st.), Anna Regina (11 793 st.), Corriverton (11 386 st.); u gradovima živi 26,4% st. (2012).
Gospodarstvo
Nakon neovisnosti (1966) uspostavljeno je državno upravljanje gospodarstvom, po uzoru na socijalističke zemlje (sredinom 1970-ih država je nadzirala svu vanjsku trgovinu i oko 70% nacionalnog gospodarstva). Tijekom 1990-ih provodi se ograničena privatizacija, a državno vlasništvo održano je u pojedinim sektorima. Od 1973. Gvajana je članica Karipske zajednice (CARICOM), a od 1995. Svjetske trgovinske organizacije. Među najsiromašnijim je južnoameričkim zemljama, unatoč znatnom prirodnom bogatstvu (plodno zemljište, hidroenergetski potencijali, tropsko drvo, nafta i prirodni plin, zlato, boksit, bakar, dijamanti, manganova i željezna ruda, nikal, i dr.). Vrijednost BDP-a 2005. bila je 824 milijuna USD (oko 1085 USD po stanovniku); gospodarski značajne bile su doznake radnika zaposlenih u inozemstvu u veličini od 24,4% BDP-a. Potom je slijedio brži rast otkrivanjem i iskorištavanjem velikih ležišta nafte i prirodnoga plina u podmorju (angažirane su strane kompanije iz SAD-a, Kine i dr.). Godine 2017. vrijednost BDP-a iznosila je 4,7 milijarda USD (oko 6220 USD po stanovniku), a u njegovu je sastavu najveći bio udjel uslužnoga sektora (44,7%), potom industrije (37,8%) i poljoprivrede (17,5%). U poljoprivrednoj su ponudi riža, tapioka, kukuruz, banane, šećerna trska, agrumi, kokos, duhan, razno povrće. Uz ribolov, uzgajaju se goveda, svinje, ovce i perad. Iskorištavanje nafte, rudnoga bogatstva i šuma prevladava u industrijskome sektoru, uz manju prehrambenu i tekstilnu industriju. Gvajanske zalihe nafte i prirodnoga plina procjenjuju se 2023. na 11 milijarda barela. Prosječna dnevna proizvodnja sirove nafte u barelima rasla je s 1200 (2019) na 74 000 (2020), 110 000 (2021) i na 276 000 (2022); procjena za proizvodnju 2023. je 380 000 barela na dan. Vrijednost BDP-a povećana je s 5,4 milijarde USD (2020) na 8 milijarda USD (2021) te na 15,3 milijarde USD (2022). BDP po stanovniku iznosio je oko 6860 USD (2020), približno 10 000 USD (2021) i oko 18 990 USD (2022). Unatoč znatnom porastu nacionalnog gospodarstva udjel siromašnoga stanovništva ostao je visok te je 2022 iznosio 48%, a stopa nezaposlenosti je iste godine bila 12,4% . Godine 2021. vrijednost robnog izvoza bila je 4,8 milijarda USD, a uvoza 4,9 milijarda USD. Najveći dio izvoza čine sirova nafta (oko 72%) i zlato (oko 11%); slijede riža, drvo i drvni proizvodi, boksit, šećer, pića, svježa i smrznuta riba i rakovi, duhan. Uvozi brodove, naftne derivate, kemikalije, strojeve i opremu, automobile i druga vozila, hranu, odjeću. Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri SAD (39,7%), Singapur (14,3%), Ujedinjeni Arapski Emirati (6%), Velika Britanija (5,9%), Barbados (5,7%), Kanada (5%) i Indija (3%). Najviše uvozi iz Singapura (33,2%), SAD-a (18,5%), Trinidada i Tobaga (11,8%), Kine (7,9%), Brazila (2,3%) i Velike Britanije (2,3%). Veličina je javnoga duga oko 27% BDP-a (2022).
Promet
Prometni je sustav Gvajane slabo razvijen, ograničen uglavnom na priobalni pojas. Od 7970 km cesta, asfaltirano je svega 590 km ili 7% (2001). Glavni su cestovni pravci: Georgetown – New Amsterdam – Paramaribo (Surinam) duž atlantske obale i Georgetown – Linden (rudnici boksita) u unutrašnjosti. Glavne su luke Georgetown i New Amsterdam (Atlantski ocean) te Linden na rijeci Demerari. Duljina unutarnjih plovnih puteva iznosi oko 1000 km; živ je promet na rijekama Essequibo, Demerara i Berbice. Međunarodna zračna luka (Cheddi Jagan) nalazi se 40 km južno od Georgetowna.
Novac
Novčana je jedinica gvajanski dolar (dollar; G$, GYD); 1 gvajanski dolar = 100 centa.
Povijest
Ugovorima 1814. i 1815. u Parizu i Londonu razgraničeni su kolonijalni posjedi Velike Britanije i Nizozemske u Gvajani. Godine 1831. nazvana je Britanskom Gvajanom. Nakon oslobođenja robova crnaca (1834), koji su napustili plantaže i postali radnici u gradovima, bijeli su plantažeri dovodili na njihova mjesta najamne radnike s Indijskoga potkontinenta; oni su u XIX. i XX. st. postali relativna većina stanovništva i uz crnce faktor u povijesti Gvajane. Teritorij Gvajane znatno je povećan priključenjem područja što ga je Venezuela međunarodnom arbitražom 1897. ustupila Velikoj Britaniji. Arbitražom su regulirani i pogranični sporovi s Brazilom 1900. Gvajana je 1928. dobila status krunske kolonije, po kojem se od tada upravljalo, ali je i dalje nazivana Britanskom Gvajanom. Nakon II. svjetskog rata osnažen je pokret za neovisnost; ograničena samouprava stečena je 1953. te proširena 1961. Državnoj samostalnosti težila je ljevičarska Narodna napredna stranka (PPP), osnovana 1950; među stranačkim osnivačima bili su Chedi Jagan, njegova supruga Janet Jagan, Forbes Burnham i dr. Osnivanjem PPP-a pokušali su ujediniti indijsku i crnačku etničku zajednicu, te rasno miješano stanovništvo. Stranka je pobijedila na izborima 1953., nakon kojih su joj britanske vlasti privremeno zabranile djelovanje, 1957. i 1961. Suparništva u stranačkom vodstvu vodila su podjeli 1955. i osnivanju (1957) Narodnoga nacionalnog kongresa (PNC), na čelu kojega je bio F. Burnham (stranku je podupiralo pretežno crnačko stanovništvo a ideološki je bila na lijevome centru). Ch. Jagan, vođa PPP-a koji je zadržao potporu indijske etničke zajednice, predvodio je vladu 1961–64. Njegovoj politici protivili su se 1963. radnički sindikati (pod Burnhamovim utjecajem); zbog općega štrajka i etničkih sukoba između crnačke i indijske zajednice, bilo je uvedeno izvanredno stanje uz britansku vojnu pomoć. Nakon izbora održanih potkraj 1964. Burnham postaje premijer koalicijske vlade (bez PPP-a koji je imao relativnu zastupničku većinu). Na konferenciji u Londonu (studeni 1965), koju je Jaganov PPP bojkotirao, donesen je novi ustav, a neovisnost je proglašena 26. V. 1966 (napušten je naziv Britanska Gvajana, a nova država postaje članica Commonwealtha). Venezuela početkom 1960-ih osporava granicu s Gvajanom (određenu 1899) te zahtijeva teritorij do rijeke Essequibo (oko 130 000 km², približno 60% Gvajane) i njemu pripadajući gospodarski pojas. U listopadu 1966. venezuelska vojska zauzela je otok Ankoko na pograničnoj rijeci Venamo (Wenamu) te su slijedili povremeni oružani incidenti u pograničju. Na izborima 1968. pobijedio je PNC a Burnham je ostao premijer. Početkom 1969. ugušena je pobuna u oblasti Rupununi, izbila zbog spora oko posjedovanja zemlje (dio pobunjenika sklonio se u Brazil). Parlament je u ožujku 1970. za prvoga predsjednika republike izabrao Arthura Chunga (kineskoga podrijetla); na položaju je ostao do listopada 1980., a uspostavio je (1972) diplomatske odnose s Kinom. S Venezuelom je 1970. zaključen protokol o moratoriju na granična pitanja, a nakon njegova isteka 1982. obnovljeni su pogranični incidenti. Teritorijalna potraživanja ima i Surinam (neovisan od 1975), koji zahtijeva oko 15 000 km² (po nekim izvorima 23 300 km²) na južnom gvajanskom pograničju (tzv. Trokut Nove rijeke ili područje Tigri). Na izborima 1973., 1980. i 1985. ponovno pobjeđuje PNC. Burnham ostaje premijer do listopada 1980., a potom je predsjednik republike do smrti u kolovozu 1985 (ustavnim promjenama 1980. uveden je predsjednički sustav); njegovu vladavinu obilježavali su nesvrstana vanjska politika, državno upravljanje gospodarstvom, izborne nepravilnosti i ograničavanje političkih sloboda. Gvajana je u studenome 1978. bila poprište masovnog samoubojstva (oko 900 žrtava) koje su počinili pripadnici sjevernoameričke sekte Narodni hram u svom naselju (Jonestown), u blizini riječne luke Kaitume. Početkom 1990-ih dolazi do demokratizacije te političke smjene kada na vlast dolazi PPP (predvodi vlade nakon izbora 1992., 1997., 2001., 2006. i 2011); predsjednik republike 1992–97. bio je Chedi Jagan, a potom drugi članovi PPP-a (najdulje Bharrat Jagdeo, 1999–2011). Međunarodnom arbitražom u rujnu 2007. određena je morska granica prema Surinamu (Gvajana osporava morsku granicu koju je Venezuela dogovorila s Trinidadom i Tobagom u travnju 1990., smatrajući da dijelom zadire u njezin gospodarski pojas). Na izborima u svibnju 2015. malu zastupničku većinu osvaja koalicija pod vodstvom PNC-a (od 1997. naziva se Narodni nacionalni kongres Reforma – PNCR); njegov kandidat, umirovljeni general David Arthur Granger postao je predsjednik republike (bio je na položaju do kolovoza 2020). Na izborima u ožujku 2020. pobijedio je PPP; njegov kandidat Mohamed Irfaan Ali predsjednik je republike od kolovoza 2020. Potkraj 2023. obnovljeni su teritorijalni zahtjevi Venezuele (do rijeke Essequibo), koji se odnose i na gospodarski pojas (uključuju dio gvajanskih naftnih ležišta u podmorju).
Politički sustav
Prema Ustavu od 6. X. 1980 (izmijenjen ustavnim reformama iz 1996), Gvajana je republika s predsjedničkim sustavom vlasti. Predsjednika republike biraju građani na način da vođa stranke koja je na parlamentarnim izborima osvojila najviše glasova postaje predsjednik republike. Izbori se moraju održati najmanje svake pete godine, a ne postoji ograničenje u broju mandata. Predsjednik je šef države i vrhovni autoritet izvršne vlasti, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga, imenuje članove vlade, ima pravo veta na zakone izglasane u parlamentu. Izvršnu vlast provodi vlada (kabinet) čije članove imenuje predsjednik republike, a oni su za svoj rad odgovori parlamentu. Zakonodavnu vlast ima jednodomna Nacionalna skupština (National Assembly) sa 65 zastupnika koje biraju izravno građani (uz to najviše se 4 člana mogu kooptirati u parlament no oni nemaju pravo glasa). Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. U hijerarhiji sudbene vlasti najvišu sudbenu vlast ima Vrhovni sud (Supreme Court Judicature) koji se sastoji od Apelacijskoga (prizivnog) suda (Judicial Court of Appeal) i Visokoga suda (High Court). Administrativno je država podijeljena na 10 regija. Nacionalni praznik: Dan Republike, 23. veljače (1970).
Političke stranke
Narodna napredna stranka / Građanska (People’s Progressive Party/Civic – akronim PPP/C), osnovana 1950., stranka je ljevice (od 1991. u nazivu ima dodatak Građanska). Iz njezinih su redova predsjednici republike bili Cheddi Jagan (1992–97), Samuel (Sam) Hinds (1997), Janet Jagan (1997–99), Bharrat Jagdeo (1999–2011) i Donald Ramotar (2011–15), a od 2020. predsjednik je republike Mohamed Irfaan Ali. Predvodila je vlade 1992–2015. i ponovno od 2020; na položaju premijera najdulje je, u tri navrata (1992–97., 1997–99. i 1999–2015), bio S. Hinds. Malu parlamentarnu većinu u odnosu na suparnički PNCR ima nakon izbora 2020. Narodni nacionalni kongres Reforma (People’s National Congress Reform – akronim PNCR), osnovan 1957., stranka je lijevoga centra (od 1997. u nazivu ima dodatak Reforma). Iz njezinih su redova predsjednici republike bili Forbes Burnham (1980–85), Desmond Hoyte (1985–92) i David Arthur Granger (2015–20). Predvodila je vladu od stjecanja neovisnosti (1966) do 1992. Na položaju premijera najdulje su bili F. Burnham (1966–80) i Hamilton Green (1985–92). Na izborima 2015. i 2020. predvodila je koaliciju Partnerstvo za nacionalno jedinstvo (osnovana 2011) i udruženu sa Savezom za promjenu. Savez za promjenu (Alliance for Change) stranka je lijevoga centra osnovana 2005 (osnivaju je zastupnici koju su napustili PPP/C i PNCR). Nakon izbora 2006. i 2011. s manjim je brojem zastupnika na trećemu mjestu u parlamentu. Na izborima 2015. i 2020. pridružila se koaliciji Partnerstvo za nacionalno jedinstvo pod vodstvom PNCR-a i poduprla njegova predsjedničkog kandidata (D. A. Granger).
Likovne umjetnosti
Posebno je važna izradba tradicijskih umjetničkih izrađevina (keramika, košaraštvo, tkanje), kojom se i danas nadahnjuju suvremeni umjetnici: Ronald Savory (rođen 1933), Guy Marco (rođen 1961), Dudley Charles (rođen 1945), Oswald Hussein (rođen 1954) i dr. Od XVII. st. prevladavaju radovi nastali po europskim uzorima. U XX. st. afirmirali su se domaći umjetnici: međunarodnu afirmaciju ostvarili su Denis Williams (1923–1998), Frank Bowling (rođen 1936) i Aubrey Williams (1926–90) te Marjorie Broodhagen (1912–2000).
