Grimaldi [~ma'ldi], talijanska plemićka obitelj, podrijetlom iz Genove. Imali su posjede u Italiji i Francuskoj. Prvi je poznati član bio Otto Canella (spominje se 1143), a prema imenu njegovog sina Grimalda Canelle, koji je između 1167. i 1184. triput bio genovski konzul, obitelj je dobila ime. Znatno su utjecali na politička zbivanja u Genovi; uz obitelj Fieschi bili su na čelu gvelfske stranke (i sukobljavali se s obitelji Doria). Među najistaknutijim članovima bio je Antonio Grimaldi, genovski admiral koji se uspješno borio protiv Katalonaca i Aragonaca (1332), ali su ga zatim porazili Mlečani (1353), što je Genovljane ponukalo da se stave pod zaštitu Giovannija Viscontija, gospodara Milana. U XV. st. obitelj se podijelila na nekoliko grana. Od XVI. do kraja XVIII. st. Grimaldi su dali velik broj visokih dužnosnika komune, kao i više kardinala i biskupa Rimokatoličke crkve.
Grimaldi od Monaca. Vladajuća kuća kneževine Monako od 1419. Utemeljitelj je te grane obitelji Rainier I. (oko 1267–1314), koji je zajedno s bratićem Françoisom bio protjeran iz Genove te su 1297. zauzeli Monako i držali ga do 1301., a pod Filipom IV. Lijepim bio je admiral Francuske. Članovi obitelji u nekoliko su navrata vladali Monakom (1331–57., 1395., 1397–1402), u stalnim sukobima s Genovom, sve dok 1419. nisu konačno zavladali (s naslovom gospodara Monaka). Jean I. (oko 1382–1454), vladao je s braćom 1419–36., a potom sam, te je oporučno omogućio i nasljeđivanje preko ženske linije. Od daljnjih vladara dulje su vladali Lamberto (1420–94; vladao od 1458), Honoré I. (1522–81; vladao od 1523), Honoré II. (1597–1662; vladao od 1604), koji je 1612. uzeo kneževski naslov i kojem je, pošto je Monako postao francuski protektorat, dodijeljena titula vojvode od Valentinoisa (koju su Grimaldi zadržali do 1949), potom njegov unuk Louis I. (1642–1701; vladao od 1662), koji je od 1699. bio francuski veleposlanik u Rimu, te Louisov sin i nasljednik Antoine I. (1667–1731) s kojim je izumrla loza u izravnoj muškoj liniji. Njega su na prijestolju naslijedili kći Louise Hippolyte (1697–1731) i zet Jacques de Goyon-Matignon (1689–1751) koji je kao uvjet stupanja na prijestolje preuzeo ženino prezime, a 1733. abdicirao je u korist sina Honoréa III. (1720–95), koji je pak vladao do francuske aneksije Monaka 1793. Grimaldi su se na monegaško prijestolje vratili 1814. Charles III. (1818–89; vladao od 1856) ukinuo je izravne poreze za stalne stanovnike kneževine, otvorio igračnicu i osnovao Monte Carlo te tako inicirao razdoblje financijskog i turističkog prosperiteta kneževine. Njegov sin Albert I. proglasio je 1911. prvi ustav kneževine Monaco. Ta je loza u izravnoj muškoj liniji izumrla s Albertovim sinom Louisem II. (1870–1949). Njega je naslijedio unuk Rainier III., čiji je otac, grof Pierre de Polignac (1895–1964) preuzeo ime Grimaldi nakon ženidbe s Louisovom kćeri Charlotte (1898–1977). Rainiera III. naslijedio je sin Albert II.
