Filip II. (grč. Φίλıππος, Phílippos), makedonski kralj od 359. pr. Kr. (?, 382. pr. Kr. – Edesa, sjeverna Grčka, 336. pr. Kr.). Najmlađi sin Aminte III. i Euridike, otac Aleksandra III. Velikog. Talac u Tebi 368. pr. Kr. Nakon smrti svoga brata Perdike III., namjesnik njegova sina Aminte IV., ali je ubrzo izabran za kralja. Pobijedio Ilire, koji su ugrožavali sjeverne granice Makedonije i u njegovu području utemeljili grad Herakleju (kod Bitolja). Svladavši pretendente na makedonsko prijestolje, počeo širiti vlast izvan granica Makedonije. Ratovao u Traciji, gdje je od 357. do 356. pr. Kr. zauzeo Amfipol i Krenides, pored kojega je utemeljio grad Filipe, a na Halkidici je zauzeo Potideju. Umiješavši se u grčki Sveti rat, Filip II. je 352. pr. Kr. potukao Fokiđane, zavladao Tesalijom, a Elida, Arg i Mesenija sklopili su savez s njime. Zauzeo i Olint 348. pr. Kr. (→ demosten). Zbog njegova napadaja na Ambrakiju, Korint je sklopio savez s Atenom (342. pr. Kr.), koja je poslala flotu u Helespont i spriječila Filipa da zauzme Bizant (340. pr. Kr.). Iste godine Filip II. je poduzeo pohod u Traciju, dopro do Dunava i pobijedio Skite. Po povratku ga je delska amfiktionija imenovala za vrhovnoga zapovjednika u ratu s Lokridom. Kada je zauzeo Elateju, sklopile su Atena i Teba savez protiv njega, ali su bile pobijeđene u bitki kraj Heroneje (338. pr. Kr.). Nakon toga Filip II. je raspustio beotski savez, sklopio mir s Atenom, prešao na Peloponez i u Korintu stvorio savez grčkih država za rat protiv Perzije, u kojem je on preuzeo zapovjedništvo nad vojskom grčkih saveznika. Godine 336. pr. Kr. poslao je u Malu Aziju 10 000 vojnika da zauzmu mostobran, ali nije stigao otpočeti rat, jer je iste godine ubijen. Filip II. bio je vješt vojskovođa i sposoban diplomat i uspio je ostvariti svoje ciljeve: osiguranje državnih granica, stvaranje jake države na Balkanu i otvaranje Makedonije grčkoj kulturi.
