struka(e): geografija, opća

Aleuti, otočni niz u sjevernome dijelu Tihoga oceana, između poluotoka Aljaske (Sjeverna Amerika) i Kamčatke (Azija); obuhvaća 17 666 km² sa 6623 st. (2010); pripadaju SAD-u. Leže duž Aleutskoga jarka (7822 m), na podmorskom hrptu koji rastavlja Beringovo more od Tihoga oceana; protežu se lučno u duljini od 1740 km. Sastoje se od niza većih (14) i manjih (55) vulkanskih otoka okupljenih u otočjima Fox, Four Mountains, Andreanof, Rat i Near. Veći su otoci: Unimak, Unalaska, Umnak, Atka, Adak, Tanaga, Kiska, Amchitka, Attu. Aleutima geografski pripadaju i Komandorski otoci (Rusija). Od 25 aktivnih vulkana najviši je Shishaldin (2857 m) na otoku Unimaku. Klima je subarktička oceanska, sa srednjom temperaturom –1,1 °C u veljači i 11,2 °C u kolovozu; godišnja količina oborina oko 1500 mm; česta je gusta magla. Otoci su obrasli travom i grmljem, patuljastim vrbama, a u hladnijim dijelovima tundrom. Veći dio otočja (11 000 km²) zaštićeno je područje. Vojne postaje SAD-a; na otoku Amchitki (otočje Rat) izvodili su se 1965–71. podzemni nuklearni pokusi. Najveće je naselje Unalaska (4497 st., 2018), koje se nalazi na istoimenom otoku (→ unalaska) i susjednom otočiću Amaknaku, s lukom Dutch Harbor (ubraja se u vodeće ribarske luke SAD-a). – Aleute je 1714. otkrio Vitus Jonassen Bering; Rusi su ih zajedno s Aljaskom prodali SAD-u 1867.

Citiranje:

Aleuti. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.10.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/1622>.