zaraza ili infekcija, u širem smislu, bilo koji odnos između mikroorganizma i domaćina (→ parazitizam; komenzalizam; simbioza). U užem smislu, zaraza je rast i razmnožavanje parazitirajućega mikroorganizma u organizmu domaćina, u kojem izaziva opću i upalnu reakciju. Može biti egzogena ili endogena; egzogena je uzrokovana mikroorganizmima izvan tijela, a endogena nastaje zbog slabljenja otpornosti domaćina, pa mikroorganizmi koji već žive u njegovu tijelu ili na njem, uzrokuju oštećenje tkiva ili reakciju organizma. Zaraza može biti ograničena (lokalizirana), a ako se proširi unutar domaćinova organizma, postaje opća (sustavna). Ako se zbog interakcije mikroorganizma i domaćina pojave simptomi bolesti (zbog oštećenja tkiva i fiziološkoga poremećaja u domaćinu), riječ je o zaraznoj ili infektivnoj bolesti. Kod supkliničke infekcije nema simptoma bolesti, ali se može utvrditi imunološka reakcija domaćina. Mikroorganizmi u tijelu domaćina mogu prolaziti više faza: a) prianjanje za kožu ili sluznice domaćina (kolonizacija); b) invazija i širenje po tijelu (lokalno i opće); c) razmnožavanje; d) izbjegavanje obrambenih mehanizama domaćina; e) izlučivanje (izlazak) iz tijela. Patogeni mikroorganizmi posjeduju i sposobnost oštećenja stanica te tkiva. Ako mikroorganizmi navedene faze prođu u kraćem vremenskom razdoblju, riječ je o akutnoj infekciji (odn. akutnoj infektivnoj bolesti). Ako opisana zbivanja traju dulje vrijeme, nastaje kronična infekcija (odn. kronična infektivna bolest). Zaraza, tj. zarazna bolest, uobičajeno završava uništenjem mikroorganizma; ako ono izostane, nastaje trajna (perzistentna) infekcija ili pritajena (latentna) infekcija. Zarazama, odn. zaraznim bolestima, bavi se infektologija; klasična infektologija obuhvaća ugl. egzogene zaraze, a suvremena se infektologija bavi ugl. endogenim zarazama.
