Riječki zaljev

Riječki zaljev, unutrašnji dio Kvarnerskoga zaljeva; obuhvaća 450 km². Prostire se između crte koja vodi od rta Šip (Brseč) do rta Jablanac (sjeverni Cres), zatim obalom otoka Cresa, crtom rt Grota (Cres) – rt Glavotok (Krk), obalama otokâ Krka i Svetoga Marka do rta Oštro (Kraljevica). Vela (Kvarner) i Srednja (Kvarnerić) vrata povezuju ga s otvorenim morem. Dubok je do 67 m. Morske mijene imaju amplitudu do 0,8 m. Prosječna mu je slanost 37,5‰; u Bakarskom zaljevu, na ušću Rječine i uz obalu Opatije more je manjega saliniteta i hladnije (vrulje). Boja mu je izrazito plava, a prozirnost do 20 m (na ušću Rječine do 2 m). Dominantni je vjetar bura (često orkanske jačine), zatim jugo i maestral. Duljina zaljevskih obala iznosi 115 km. Uz njegove obale leže mnogobrojna turistička naselja: Opatija (marina), Lovran, Mošćenička Draga, Ika, Ičići (marina), Medveja (Istra), Kraljevica te Malinska, Njivice, Omišalj (otok Krk). Luke: Rijeka, Urinj (naftna luka), Bakar (sipki teret), Omišalj (naftna luka, terminal naftovoda), Kraljevica.

Citiranje:
Riječki zaljev. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 27. 10. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=52868>.