Popov [papo'f], Jevgenij Anatoljevič (Evgenij Anatol’evič), ruski prozni i dramski pisac (Krasnojarsk, 5. I. 1946). Afirmirao se ponajprije kratkim proznim oblicima; parodira tradicionalni diskurs te se otvoreno suprotstavlja kanonima socijalističkoga realizma. Riječ u prozi autor daje »antijunacima« – nezaposlenim alkoholičarima i društvenim izopćenicima – koji doživljenu zbilju predočuju gotovo maniristički, nabrajanjem fragmenata-krhotina razbijene slike stvarnosti (roman Ljepota života – Prekrasnost’ žizni, 1990). U romanu Duša domoljuba, ili Različita pisma Ferfičkinu (Duša patriota, ili Različnye poslanija k Ferfičkinu, 1982–83., objavljen 1989) oblikuje lik erudita-grafomana, koji, poput Venečke u Moskva-Petuški V. Jerofejeva, sklanjanjem iza maske lakrdijaša zbilju podvrgava karnevalsko-ludističkom izobličenju. Kao i dvadesetak kraćih dramskih djela, proza mu je prevedena na europske jezike.