Heisenbergove relacije neodređenosti [hại'zənbεrk~] (po Werneru Karlu Heisenbergu), temeljne relacije kvantne fizike koje tvrde da se određeni parovi veličina ne mogu istodobno izmjeriti proizvoljno precizno; u općoj formulaciji povezuju statistička rasipanja konjugiranih veličina prilikom njihova mjerenja ili analize u istome kvantnom stanju Na primjer, za srednje kvadratno rasipanje Δq vjerojatnosti položaja (q) čestice i srednje kvadratno rasipanje Δp vjerojatnosti količine gibanja čestice (p), vrijedi:
| Δqi · Δpj ≥ ħ/2 δij |
δij = 1, i = j |
| δij = 1, i ≠ j |
gdje je ħ = h/2π reducirana Planckova konstanta. Uobičajeno se navode tri relacije koje povezuju neodređenost položaja i neodređenost količine gibanja: Δx · Δpx ≥ h, Δy · Δpy ≥ h, Δz · Δpz ≥ h, te četvrta relacija neodređenosti za energiju i vrijeme, ΔE · Δt ≥ h. Nemoguće je položaj i količinu gibanja (čestica poput atoma i sitnijih npr. elektrona) odrediti apsolutno točno, čak ni idealnim misaonim eksperimentom, jer se postupkom mjerenja položaja nužno remeti količina gibanja, i obratno. Heisenbergovo je stajalište jasno: elektron postoji neovisno o opažaču, ali se promatranjem na nj utječe onako kako je to formulirano matematičkom shemom relacija neodređenosti. Niti jedan do sada izveden pokus kojim ih se htjelo narušiti ili opovrgnuti nije uspio izbjeći relacije neodređenosti.
