akropola (grčki ἀϰρόπολıς: gornji grad), u antičkoj Grčkoj dio grada na uzvisini, strmu brijegu, koji dominira okolicom, utvrđen i opasan kamenim zidinama. Na podnožju akropole nalazi se donji grad. Unutar akropole vladarske su palače, hram(ovi), posebice hram mjesnoga boga, riznica, obrambene građevine i drugo. Akropola je bila sastajalište o prigodnim svečanostima, mjesto gdje su se održavale skupštine, suđenja, a u ratnim opasnostima postajala je pribježištem za okolno stanovništvo.
Izgradnja najstarijih urbano-arhitektonskih aglomeracija može se pratiti tijekom cijele europske prapovijesti i rane povijesti: kod Helena (akropola), kod Ilira (kasteljeri), kod Gala, kod Slavena (gradišta) i kod Avara (hring) itd. U početku su se gradile primitivnom tehnikom, a s vremenom se izgrađuju savršenije građevine staroegejskih zajednica (Mikena, Troja, Tirint) te napokon reprezentativne helenske akropole u Grčkoj (Mesena, Arg, Sparta, Teba, Tirint, Korint), na tlu Male Azije (Pergam), u južnoj Italiji i na Siciliji. Najznačajnija je atenska akropola s građevinama iz V. st. pr. Kr.
Atenska akropola nalazi se na jednome od brežuljaka u atenskoj dolini naseljenome još u neolitičkom razdoblju. Oko 1250. pr. Kr. brežuljak je bio opasan zidinama. U prvoj polovici VI. st. pr. Kr. ondje je već postojalo više palača i hramova, između kojih se posebice isticao Atenin hram (Hekatompedon). Nakon vladavine Pizistratida počeo se graditi novi Hekatompedon. Akropolu su potpuno razorili Perzijanci 480. pr. Kr., a nakon toga je započela temeljita obnova. Iktin i Kalikrat grade Partenon od 447. do 438. pr. Kr.; Mneziklo počinje 437. pr. Kr. graditi Propileje, a od 421. do 406. pr. Kr. gradi se Erehtejon. Tijekom V. st. akropola dobiva monumentalan izgled i postaje veličanstvenim svetištem. Simbol joj je Partenon, hram božice Atene. Njezin veliki kip, rađen u hrizelefantinskoj tehnici, djelo je kipara Fidije. Dominirao je u hramu, građenome u klasičnom dorskom stilu s 8 stupova na pročeljima i 17 sa svake uzdužne strane. Skulpturalni ukras hrama bile su figuralne kompozicije na zabatima te 92 metope s reljefima. U VI. st. Partenon je pretvoren u crkvu sv. Sofije. Kada je Atenu 1458. zauzela osmanska vojska, Partenon je pretvoren u džamiju, Propileji u vojarnu a Erehtejon u harem. Za mletačke opsade akropole 1687. osmanska posada srušila je hram Atene Nike, a 26. IX. mletačka granata pala je u Partenon, u kojem se nalazio barut te su nastala velika oštećenja. Od 1987. na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.
