Reims [ʀ:s], najveći grad departmana Marne i pristanište na kanalu Aisne–Marna u sjevernoj Francuskoj, 144 km sjeveroistočno od Pariza; 184 984 st. (2009). Leži na rijeci Vesle (pritok Aisne) i sjevernome rubu vinogradarskoga područja Champagne. Središte je vinogradarstva, s razvijenim podrumarstvom i svjetski poznatom proizvodnjom šampanjca (od 1729). Među mnogobrojnim povijesnim spomenicima ističu se katedrala Notre-Dame (XII–XIII. st.; remek-djelo francuske gotike i krunidbena crkva francuskih kraljeva), bivša nadbiskupska palača Tau (XV. st., barokizirana u XVII. st.; muzej skulptura, tapiserija, riznica katedrale) te nekadašnji benediktinski samostan Saint-Remi (danas arheološki i umjetnički muzej) s crkvom iz XI. st. koji su zbog svoje izvanredne romaničko-gotičke arhitekture i povijesne važnosti uvršteni 1991. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Iz rimskoga razdoblja sačuvan je slavoluk Porte de Mars (III. st.). Kulturno je središte sa sveučilištem (osnovano 1971; prvo sveučilište osnovano je 1548. i zatvoreno 1793), kampusom Pariškog instituta za političke studije (Sciences Po), knjižnicom, kazalištem (opera), muzejima. Kemijska, metalurška, automobilska, farmaceutska i elektronička industrija, proizvodnja stakla.
U predrimsko doba naselje Durocortorum, središte keltskoga plemena Rema, a u rimsko doba Civitas Remorum, stjecište važnih puteva i sjedište rimske provincije Belgica secunda. Vandali su ga opustošili 406., a Huni napali 451. Ondje je pokršten franački kralj Klodvig (između 496. i 499), te je grad postao krunidbenim mjestom franačkih kraljeva. U merovinškom razdoblju bio je, uz Metz, rezidencija kraljeva Austrazije. U pohodu Karla Martela 719. bili su uništeni i mnogi spomenici galsko-rimskog razdoblja. Počevši od Henrika I. (okrunjenog 1027) u gradu su okrunjeni gotovo svi francuski kraljevi do Karla X. 1825 (nadbiskupi Reimsa su 1179. i formalno stekli isključivo pravo krunidbe francuskih kraljeva). Pošto je 1429. Ivana Orleanska dovela na krunidbu u Reims Karla VII. Pobjednika tamošnja je katedrala postala simbolom nacionalnoga jedinstva Francuske. Za I. svjetskog rata grad je teško stradao u njemačkim napadima (oštećeno je više od polovine zgrada, uključujući i katedralu). Ondje je 7. V. 1945. bila potpisana bezuvjetna kapitulacija njemačke vojske.
