halo (lat. halo, akuzativ od halos < grč. ἅλως: gumno, okruglo mjesto).
1. Kružno ili sferno raspoređena tvar ili svjetlost oko nekog objekta, npr. galaktički halo, svijetli krug oko nekog izvora svjetlosti
2. Optička pojava u atmosferi u obliku svjetlećega prstena oko Sunca ili Mjeseca, koja nastaje kada se Sunce ili Mjesec naziru kroz tanak sloj oblaka, najčešće cirostratusa. Najčešće se pojavljuje halo kutnoga polumjera 22°, a rjeđe halo kutnoga polumjera 46°. Oba su na unutarnjoj strani crvenkaste boje, a na vanjskoj strani plavkaste.
U istu skupinu optičkih pojava spadaju i pasunca (bjelkaste mrlje s obiju strana haloa), tangentni lukovi (bjelkaste pruge koje dodiruju krug haloa), sunčevi stupovi (vertikalne pruge iznad Sunca izravno prije njegova izlaska ili nakon zalaska) i dr.
Sve te pojave nastaju lomom svjetlosti (→ refrakcija) na kristalićima leda u oblacima (djelomično se pojavljuju spektralne boje) ili refleksijom svjetlosti na plohama kristalića leda (uz pojavu bjeličaste boje) ili pak zajedničkim djelovanjem obaju procesa. (→ optika atmosfere)
