Québec [kebε'k] (francuski; engleski Quebec [kwibe'k]), pokrajina u istočnoj Kanadi; 1 542 056 km², od toga kopnene površine 1 356 625 km², s 8 164 361 st. (2016; francuski je materinski jezik 77,1%, a engleski 7,5% stanovništva). Službeni je francuski jezik. Nalazi se na području Kanadskog ili Laurentijskoga štita i zauzima gotovo cijeli poluotok Labrador u sjevernom dijelu kojega se u gorju Torngat nalazi najviši vrh (Mont dʼIberville, engleski Mount Caubvick, 1652 m); na jugu obuhvaća dio doline rijeke Saint Lawrence (ondje živi oko 90% stanovništva pokrajine) i sjeverne ogranke planinskoga sustava Appalachians (Mont Jaques-Cartier, 1268 m). Reljef je u velikoj mjeri oblikovan radom ledenjaka za pleistocena. Na području pokrajine nalazi se više od 0,5 milijuna glacijalnih jezera i oko 4500 rijeka, koje utječu u zaljev Saint Lawrence na istoku ili u zaljeve James, Hudson i Ungava na sjeveru. U sjevernome Québecu prevladava tundra (mahovine, lišajevi); srednji i južni dio pokriveni su šumom (ukupno oko polovice teritorija pokrajine), pretežito crnogoričnom. Klima je na sjeveru arktička, u srednjem dijelu subarktička, a u južnome hladna i vlažna kontinentalna, s obiljem snijega; uz atlantsku obalu teče hladna Labradorska struja zbog koje su ljeta u primorju, unatoč maritimnome položaju, hladna. Nakon Ontarija, Québec je ekonomski najrazvijenija kanadska pokrajina. Glavni je proizvođač električne energije (uglavnom iz hidroelektrana), koja se velikim dijelom izvozi. U ukupnoj vrijednosti kanadske rudarske proizvodnje sudjeluje s 32% (2018). Québec daje sveukupnu kanadsku proizvodnju titanija i niobija (rudnik niobija među najvećima je u svijetu), a donedavno i azbesta (zbog štetnosti zabranjena proizvodnja), oko 85% telurija, 60% vrijednosti proizvodnje željezne rude i 33% zlata (glavna ležišta Val d’Or i Rouyn Noranda). Važni su i rudnici bakra, cinka, srebra i nikla. Južni Québec sastavni je dio glavnoga industrijskog područja u zemlji (oko 25% ukupne vrijednosti kanadske industrijske proizvodnje). Ističe se proizvodnja aluminija (90% kanadske proizvodnje) iz uvezenoga boksita i glinice, koja se razvila zbog jeftine električne energije iz hidroelektrana, drvenjače i papira (oko 42% kanadske proizvodnje; iskorištava se pretežito crnogorica), kemikalija, lijekova, tekstila i konfekcije, obojena metalurgija, metalna industrija i preradba nafte te osobito aeronautička industrija (oko 52% kanadske proizvodnje), a u novije doba razvile su se uslužne djelatnosti, informatička industrija (Montréal, Québec), biotehnologija te proizvodnja računalnih programa. U poljoprivredi (koncentrirana je u nizini uz St. Lawrence) najvažnije je mliječno stočarstvo i svinjogojstvo; uzgaja se krumpir, kukuruz, krmno bilje. Glavni je grad Québec, a Montréal je najveće gradsko (u metropolitanskome području Montréala živi 50% stanovništva pokrajine), industrijsko i lučko središte (promet 38,9 milijuna tona, 2018); ostali su veći gradovi Laval, Gatineau, Longueuil i dr. Veliku važnost ima plovni put Saint Lawrence Seaway koji povezuje luke Velikih jezera, uz obale kojih se nalazi jako industrijsko područje Kanade i SAD-a, s Atlantikom; glavne su luke Montréal, Québec i Sept-Îles.
Povijest
Autohotno stanovništvo na području pokrajine uglavnom je pripadalo plemenima irokeške i algonkinske jezične skupine. Jacques Cartier se 1534. iskrcao kod današnjega grada Gaspéa i proglasio vlast francuske krune. Francusku kolonizaciju započeo je Samuel de Champlain koji je 1608. osnovao grad Québec. Radi trgovine krznom, teritorijalnog širenja i pokatoličavanja autohtonoga stanovništva kardinal Richelieu osnovao je 1627. Kompaniju Nove Francuske, koja je upravljala područjem do 1663. kada je došlo izravno pod kraljevsku vlast. Iako se nakon toga kolonizacija intenzivirala, područje je do početka XVIII. st. ostalo razmjerno slabo naseljeno da bi broj stanovnika počeo brže rasti nakon 1715. U Sedmogodišnjem ratu Britanci su 1759. osvojili grad Québec, potom 1760. Montréal te ostatak kolonije koja je Pariškim mirom 1763. i formalno došla pod britansku vlast, kao kolonija Quebec. Zakonom o Quebecu 1774. francuski doseljenici dobili su pravo slobodnog ispovijedanja rimokatolicizma, zajamčeno im je nasljeđivanje zemlje po francuskom običajnom pravu, a vraćeno je i francusko građansko pravo. Kolonija je 1791. podijeljena na dvije – Gornju i Donju Kanadu, a iz potonje je nastao današnji Québec. Veći dio frankofone većine postupno je počeo tražiti političku demokratizaciju što je dovelo do neuspjelog ustanka 1837–38., nakon kojeg su dvije kolonije 1841. ujedinjene u jedinstvenu koloniju Kanadu, da bi osnutkom kanadske konfederacije 1867. Québec postao jedna od prve četiri kanadske federalne pokrajine. Područje mu se do 1912. u nekoliko navrata proširilo dijelovima Labradora. Osjećaj posebnosti frankofonih stanovnika, kao i njihovo nezadovoljstvo pojedinim postupcima federalnih vlasti, dovodi od sredine XX. st. do rasta težnji za afirmacijom te posebnosti, a naposljetku i do inicijativa za neovisnošću. Istodobno, pokrajinski liberali, na vlasti 1960–66. i 1970–76., provode modernizaciju dotad pretežito konzervativnog društva. Naspram pojedinim radikalnim skupinama poput Fronte za oslobođenje Québeca koja je od sredine 1960-ih do početka 1970-ih terorističkim akcijama nastojala ostvariti separatistički cilj, Québečka stranka, osnovana 1968., nastojala je do neovisnosti doći parlamentarnim i političkim putem. Pošto je 1976. prvi put pobjedila na izborima za pokrajinski parlament (na socijaldemokratskoj i suverenističkoj platformi), organizirala je referendum 1980., ali njezin prijedlog o suverenom Québecu nije prihvaćen, kao ni na novom referendumu 1995. kada je tijesno poražen. Nakon 1985. na vlasti se izmjenju Québečka stranka i liberali, do 2018. kada pobjeđuje Koalicija québečke budućnosti, frankofona konzervativna stranka, nastala odcjepljenjem krila Québečke stranke. Iako pokušaji redefiniranja statusa Québeca, kao i same kanadske federalne strukture 1987. i 1992. nisu uspjeli, federalna je vlada 1995. Québecu priznala status zasebnoga društva i pravo veta na buduće ustavne promjene u Kanadi, dok je odlukom kanadskoga Vrhovnog suda 1998. otežana mogućnost odcjepljenja.
