Pluton (134340 Pluto), patuljasti planet Sunčeva sustava koji izduljenom putanjom obilazi Sunce za 248 godina. Staza mu je primjetno otklonjena od ekliptike (inklinacja 17,16°) i veoma izduljena, zbog čega mu se ozračenost promijeni od afela (7,376 ∙ 109 km) do perihela (4,437 ∙ 109 km) za 2,7 puta. U godinama 1979–99. bio je bliži Suncu od Neptuna. Oko njega kruži pet prirodnih satelita: Haron, Nikta, Hidra, Kerber i Stiks. Pluton s Haronom tvori bliski dvojni sustav; vrtnja obaju tijela sinkronizirana je s periodom obilaska Harona od 6,387 dana, tj. jedan drugomu okreću uvijek istu stranu.
Sferna je oblika, promjera 2320 km. Masa mu je oko 459 puta manja od Zemljine, prosječna gustoća 1854 kg/m3. Površina mu je sleđena na temperaturi oko –229 °C i sadržava raznolike geološke oblike različita sjaja (albedo 0,49 do 0,66), npr. područja Tombaugh Regio i Sputnik Planitia su svijetla, a područja Cthulhu Macula i Krun Macula su tamna. Boja površine mijenja se od crne, tamnonarančaste, do bijele. Na površini su opaženi znaci tektonske aktivnosti, a nisu opaženi krateri, što upućuje na to da je površina geološki mlada (oko 200 000 godina). Većinom se sastoji od sleđenoga dušika (98 %), metana i ugljikova monoksida. U atmosferi su opaženi dušik, metan i ugljikov monoksid. Po kinematičkim i fizičkim svojstvima Pluton pripada transneptunskim tijelima. Otkrio ga je 1930. Clyde William Tombaugh, na temelju analize perturbacija u gibanju Urana i Neptuna, koju su načinili William Henry Pickering i Percival Lowell. Smatra se da masa Plutona ni približno nije dovoljna da izazove perturbacije na temelju kojih je bio određen položaj do tada nepoznatoga nebeskoga tijela (greška je iznosila samo 5°), što bi značilo da je Pluton otkriven na temelju nepreciznog ili čak potpuno pogrešnoga proračuna, tj. slučajno. Plutonu se 2015. približila svemirska letjelica New Horizons.
