Karlo Martel (latinski Carolus Martellus, francuski Charles Martel, njemački Karl Martell), franački majordom (?, oko 688 – Quierzy-sur-Oise, 22. X. 741). Sin Pipina Srednjega, koji ga je, pod utjecajem supruge Plektrude, zaobišao u nasljeđivanju odabravši maloljetnoga unuka Teudoalda za franačkoga majordoma. Pobunu neustrijskoga plemstva iskoristio je Karlo, koji je, pobjegavši 715. iz zatvora gdje ga je zatočila Plektruda, na čelu austrazijske vojske u dvjema bitkama pobijedio protivnike predvođene neustrijskim kraljem Hilperikom II. i njegovim majordomom Raganfridom te natjerao Plektrudu da ga prizna za majordoma Austrazije. Nakon još dviju pobjeda nad Neustrijom, priznao je 719. Hilperika za franačkoga kralja, a za uzvrat je postao majordomom cijele države. Iako formalno u merovinškoj službi, vladao je samostalno; preustrojio je franačku vojsku, stvorio povlaštenu vojničku klasu i vodio odlučne borbe protiv Sasa, Alemana, Friza i Avara. Pobjedom nad Arapima kraj Poitiersa (732) suzbio je arapsku invaziju i potisnuo ih južno od Pireneja. Utemeljio je dinastiju Karolinga, koja je naslijedila Merovinge. Nadimak Martel (prema lat. martellus: čekić) dobio je u IX. st., zbog energičnosti kojom je nastojao nametnuti svoju politiku. Otac Karlmana i Pipina Mlađega.
