zuihitsu [zuihicu] (japanski: slijedeći /potez/ kistom), japanska prozna vrsta, tj. nasumce zapisane bilješke u kojima pisac prelazi s teme na temu vođen trenutačnom mišlju. Teme su najčešće ljepota, prolaznost života, običaji, prijateljstvo i drugo. Taj stil pisanja pojavio se u razdoblju Heian (794–1192), a prvo je poznato djelo Zapisci pod uzglavljem (Makura no sōshi, XI. st.) autorice Sei Shōnagon. Poznati zuihitsu jesu i Zapisi iz kolibe (Hōjōki, oko 1212) Kamoa no Chōmeia i Zapisi o dokolici ili Bilješke iz sati dokolice (Tsurezuregusa, oko 1330) Yoshide Kenkōa. Zuihitsu je opstao do modernoga doba, a osobito je bio popularan među trgovačkom klasom za razdoblja Edo (1600–1868).
