vreteno.
1. U tekstilstvu i rukotvorstvu, alatka za ručno predenje kratkih vlakana (vune, kudjelje, lana, pamuka) u čvrstu dugačku nit (pređa). Pri predenju se očišćena i poravnana (paralelizirana) vlakna najprije privežu na preslicu, a osoba koja prede postupno ručno izvlači vlakna s preslice te ih okretanjem vretena (drveni štapić zašiljen na obama krajevima) uvija u kontinuiranu nit i namata na njega. Radi povećanja proizvodnosti i potrebe za dobivanjem što finije pređe, vreteno je potkraj XVIII. st. postalo sastavnim dijelom kolovrata, na kojem je zadržalo istu ulogu, ali se, umjesto rukom, pogoni kotačem. Ručno predenje s pomoću vretena najstarija je tehnika predenja, a za predenje vune ponegdje se zadržalo i do današnjih dana.
2. U strojarstvu, strojni element u obliku izduženoga vijka, koji zajedno s pridruženim elementima pretvara rotacijsko gibanje u translacijsko. Pri radu vreteno rotira, a pripadno se tijelo s unutarnjim navojem (npr. suport tokarilice ili tlačna ploča preše) pomiče duž vretena (ravnocrtno translatira). Ponegdje tijelo s unutarnjim navojem miruje, a vreteno izvodi translaciju i rotaciju istodobno. Vretena se najčešće izvode s trapeznim, pilastim ili pravokutnim profilom navoja, koji imaju veće uspone, jače su opteretivi, pa prenose i veće aksijalne sile.
3. U enigmatici, vrsta slovčane zagonetke, što se sastoji od dijagrama nalik vretenu, a u čija polja treba upisati prema opisima niz analogogrifoida (→ piramida); do sredine lika rastućih, a od sredine padajućih. U prvom dijelu treba prethodnomu pojmu premetnuti slova i još jedno dodati, a u drugom dijelu oduzeti.