struka(e): kemija

urea (novolat. < grč. oὖρον: mokraća) (karbamid, mokraćevina), diamid ugljične kiseline, H2N–CO–NH2, bezbojni kristali, tale se pri 132,7 °C, lako se otapaju u vodi i alkoholu. Urea je konačni dušični proizvod metabolizma bjelančevina u čovjeka i mnogih životinja, a nađena je i u nekim biljkama. Sintetizira se zagrijavanjem smjese amonijaka i ugljikova dioksida pod tlakom. Industrijski se proizvodi u velikim količinama, a rabi se ponajprije kao koncentrirano dušično gnojivo, koje biljke lako asimiliraju. Osim toga, služi za proizvodnju melamina, umjetnih smola (ureaformaldehidne smole), polimernih materijala (→ aminoplasti), ljepila, u manjoj mjeri lijekova i eksploziva te u kozmetici. – Urea je prva organska tvar dobivena sintezom od anorganskih tvari (amonijeva cijanata); tom je sintezom → F. Wöhler 1828. pobio dotadašnje mišljenje da organski spojevi mogu nastati samo od organizama djelovanjem »životne sile« i time utro put razvoju organske kemije.

Citiranje:

urea. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 3.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/urea>.