ulozi (giht), nasljedna ili stečena bolest metabolizma kod koje se mokraćna kiselina gomila u tjelesnim tekućinama, ponajprije u krvi (hiperuricemija). Mokraćna kiselina pojačano se stvara (npr. zbog nedostatka nekog enzima) ili se nedostatno izlučuje (zbog oštećene funkcije bubrega). Kristali njezinih soli (obično natrijevi urati) potom se talože u zglobovima uzrokujući akutnu upalu (urički artritis), u drugim tkivima (oko zglobova, u hrskavici uške, tetive, sluzne vrećice) oblikujući čvoriće, tofe, te u bubrezima, gdje nastaju bubrežni kamenci, a s vremenom i oštećenje bubrežne funkcije (uratna nefropatija). Porast koncentracije urata u krvi protječe postupno, bez tegoba. Prvo očitovanje bolesti obično je akutni urički artritis, koji se pojavi iznenada, obično noću (često nakon obilna obroka hrane i alkoholnih pića) i najčešće napada zglob nožnoga palca, koji bude otečen, vrlo bolan, a koža nad njim crvena i topla (zastarjeli je naziv za tu lokalizaciju bolesti podagra); povod prvoj pojavi bolesti može biti i pritisak tijesne obuće, udarac u stopalo ili uzimanje nekih lijekova. Artritis prolazi bez liječenja za nekoliko dana, ali se nakon kraćeg ili duljega razdoblja sve češće ponavlja, pogađa više zglobova i bude žešći te znatno onesposobljuje bolesnika prelazeći postupno u kronični urički poliartritis. Urički tofi na uški i u okolini zglobova vide se kroz kožu kao bjelkasti ili žućkasti čvorići koji mogu probiti kožu, pa se iz njih cijedi bjelkasta masa kristalića urata. Bolest je češća u muškaraca srednje životne dobi, a u žena je rijetka i nastaje tek u menopauzi. Uz karakterističnu sliku bolesti (pretili muškarac rumena lica koji redovito obilno konzumira hranu i alkoholna pića i ima tipične napadaje otekline zglobova), za dijagnozu je odlučujući nalaz kristala urata u zglobnoj tekućini (s pomoću polarizacijskoga mikroskopa). Akutni urički artritis liječi se mirovanjem i primjenom nesteroidnih antireumatika (ali ne salicilatima), kolhicinom, a u teškim oblicima kortikosteroidima. U kroničnom stadiju primjenjuju se lijekovi koji smanjuju nastajanje mokraćne kiseline (urikostatici, tj. alopurinol) ili potiču njezino izlučivanje (urikozurici). Uz to je, radi sprječavanja ponovnih napadaja artritisa, vrlo važna dijeta: izbjegavanje životinjskih iznutrica, teških i masnih vrsta mesa i mesnih prerađevina, zakiseljenih jela (npr. salate, jer se u kiseloj sredini urati lakše talože) i alkoholnih pića; tako se može izbjeći i oštećenje bubrega, a uz alopurinol postići smanjenje i postupno nestajanje tofa.
