tranzit (njemački Transit < talijanski transito < latinski transitus: prijelaz, prolaženje, prolaz).
1. Skup poslova koji omogućuju da roba stigne na odredište preko teritorija dviju ili više država. Obavljaju ga specijalizirane tvrtke, po nalogu i za račun inozemnog izvoznika ili uvoznika, uz korištenje uslugama različitih tvrtki (špeditera, prijevoznika). Razlikuju se izravni tranzitni poslovi, koji obuhvaćaju sve radnje koje po nalogu stranoga nositelja posla obavlja domaće specijalizirano poduzeće na putu robe preko domaćega teritorija (usluge prijevoza, praćenja i kontrole robe), i neizravni tranzitni poslovi (lomljeni tranzit), koji su znatno složeniji i obuhvaćaju prijevoz robe preko trećih država uz zadržavanje i skladištenje robe u tranzitnim skladištima, odnosno slobodnim zonama. Pri tom se na robi mogu obavljati i postupci oplemenjivanja (obradbe, doradbe, preradbe) ili prepakiranja, izdavanja novih robnih dokumenata i dr. Tranzit se u međunarodnim trgovinskim ugovorima redovito regulira prema načelu slobodnoga provoza, pod uvjetom da je riječ o robi normalnoga trgovačkoga prometa i klasičnom provozu robe preko teritorija određene države. Na temelju toga načela država kroz koju se roba provozi (tranzitira) ne obavlja nad njom pregled, a carinske se formalnosti svode na nužni minimum.
2. U astronomiji, prijelaz Merkura ili Venere preko Sunčeva kruga; općenitije, prijelaz manjega tijela ili sjene manjega tijela preko kruga većega tijela, npr. prirodnih satelita ispred planeta (→ venerin prijelaz). Zaklanjanje manjega tijela većim naziva se okultacija.
