toplana, postrojenje za pripremu vrele vode ili pare za daljinsko grijanje stambenih blokova i javnih zgrada (javna toplana) ili za opskrbu industrijskih pogona tehnološkom parom (industrijska toplana). Neke se jedinice grade isključivo za proizvodnju vrele vode ili pare, ali su mnogo ekonomičniji veliki pogoni koji rade kao tzv. kogeneracijski sustavi (kogeneracije), gdje su integrirane proizvodnja električne energije i topline za potrošnju. U takvim elektranama-toplanama proizvodi se para što višega tlaka i temperature, koja se najprije iskorištava u turbini za pogon električnoga generatora, a potom se tzv. protutlačna ili oduzeta para rabi za grijanje i slične namjene. Time se znatno povećava odnos dobivene korisne energije i one uložene (stupanj djelovanja), koji u isključivoj proizvodnji električne energije iznosi oko 35%, a u kogeneracijskim sustavima i više od 80%. Suvremene toplane najčešće isporučuju toplinsku energiju u obliku vrele vode polazne temperature 110 °C ili više, koja se vrelovodima prenosi do potrošača te se nakon iskorištenja vraća u toplanu. U toplinskim stanicama pojedinih stambenih zgrada ili drugih potrošača smješteni su izmjenjivači topline grijani vrelom vodom iz toplane; oni predaju toplinu vodi koja kola u zatvorenom sustavu zgrade, a zagrijava grijaća tijela. Nešto je složeniji prijenos tehnološke pare na veće udaljenosti parovodima zbog poteškoća s kondenzacijom u polaznim vodovima i s povratom kondenzata od potrošača. Za pogon toplane rabe se prirodni plin, zemno ulje (mazut), za veće jedinice ugljen, a u novije se doba sve više uvodi spaljivanje otpadnoga materijala, npr. smeća, otpadne drvne mase i sl. Također se toplinska energija može dobivati i iz nuklearnih elektrana. Neke grane proizvodnje, kao što su staklarska industrija i željezare, troše velike količine toplinske energije sa znatnim udjelom otpadne topline. Ta se toplina može iskoristiti za grijanje s pomoću lokalnih toplana, u kojima se kao dodatni energent rabi grotleni plin. U Republici Hrvatskoj su 2015. toplinskom energijom opskrbljivali svoja gradska naselja iz javnih toplana i kotlovnica gradovi Zagreb, Osijek, Sisak, Samobor, Zaprešić, Velika Gorica, Slavonski Brod, Rijeka, Karlovac, Vinkovci, Virovitica, Ogulin, Vukovar, Varaždin te općina Topusko. Uz toplane u Zagrebu, Osijeku i Sisku, manji kogeneracijski sustavi postojali su 2022. i u Ivankovu, Varaždinu, Županji, Rijeci i Čakovcu.
