tilda (španj. tilde: crtica < lat. titulus: naslov).
1. Grafičko dijakritičko sredstvo španj. pravopisa, valovita crta koja se piše ponad slova n (ñ), kako bi se označio izgovor [ń]; izvorna joj je funkcija, u grčkom i lat. pisanju, bila obilježavanje kraćenja riječi (titla).
2. Samostalna valovita crtica (~), smještena posred visine retka; koristi se primjerice pri rječničkoj obradbi, kao znak kojim se izbjegava ponavljanje obrađivanih riječi ili njihovih zajedničkih dijelova.
