temperaturni koeficijent otpora (znak α), fizikalna veličina koja opisuje promjene električnoga otpora i električne otpornosti vodiča ili otpornika pri promjeni temperature. Jednak je količniku promjene električnoga otpora ΔR i promjene temperature ΔT, dakle: α = ΔR/(R0ΔT), gdje je R0 početni električni otpor. Također je jednak količniku promjene električne otpornosti Δρ i promjene temperature ΔT, dakle: α = Δρ/(ρ0ΔT), gdje je ρ0 početna električna otpornost. Mjerna je jedinica temperaturnoga koeficijenta otpora recipročni kelvin (K–1).
Kada je temperaturni koeficijent otpora pozitivan, električni otpor i električna otpornost povećavaju se s povećanjem temperature (npr. za metale: aluminij, bakar, cink, olovo, srebro, zlato i željezo). Kada je temperaturni koeficijent otpora negativan, električni otpor i električna otpornost smanjuju se s povećanjem temperature (npr. za poluvodiče: ugljik, silicij i germanij). Ako se električni otpor i električna otpornost ne mijenjaju s promjenama temperature (npr. za slitine konstantan i manganin), temperaturni koeficijent otpora približno je jednak nuli.
