tehnologija (tehno- + -logija), razvoj i primjena alata, strojeva, materijala i postupaka za izradbu nekoga proizvoda ili obavljanje neke aktivnosti; također i znanost koja proučava primjenu znanja, vještine i organizacije u provedbi nekoga procesa. Tijekom povijesti razvila su se samostalna područja tehnologije, od kojih svako okuplja više srodnih postupaka proizvodnje. Oblikovanje kamena u kamenom dobu i kasnija obradba i oblikovanje metala (brončano, željezno doba) smatraju se začetcima mehaničke tehnologije, koja je danas obuhvaćena širim pojmom proizvodnoga strojarstva. U VII. tisućljeću pr. Kr. započela je primitivna proizvodnja metala: u Iranu se proizvodio bakar, 3000 godina poslije u Mezopotamiji bronca, a potom i željezo. Dobivanje tih metala iz ruda, uz izradbu keramičkih proizvoda, označilo je početak razvoja kemijske tehnologije. Premda je već u VII. st. u Kini bio poznat tisak uz pomoć ravne ploče, stvarni razvoj grafičke tehnologije započeo je oko 1450. izumom J. Gutenberga, koji je za tisak knjiga primjenjivao olovna slova i prešu. Predenje konca i izradba tekstila bili su od davnine poznati, a pravi zamah dobili su početkom industrijalizacije u Engleskoj u XVIII. st.; od tada se snažno razvija tekstilna tehnologija, obuhvaćajući procese od dobivanja vlakana, tkanja i bojenja tekstila sve do izradbe odjeće. Kako su jačale industrija i znanost, tako su se razvijale i druge tehnologije, npr. prehrambena tehnologija, biotehnologija, informacijska i komunikacijska tehnologija i dr. Pojam tehnologija prvi se put javio 1777. u knjizi Uvod u tehnologiju (Anleitung zur Technologie) njemačkoga filozofa Johanna Beckmanna (1739–1811), u kojoj se razmatra isprepletenost tehnike, gospodarstva i društva i na sustavan način iznosi pregled o različitim tehnološkim znanjima. U nekim zemljama s engleskoga govornoga područja riječ tehnologija je višeznačna, pa se tako rabi i kao sinonim za tehniku.
