talij (prema grč. ϑαλλός: mladica), simbol Tl (novolat. thalium), rijedak kemijski element (atomski broj 81, relativna atomska masa 204,38), sa stabilnim izotopima 203Th (29,5%) i 205Th (70,5%), te s tridesetak radioizotopa (najstabilniji 204Th s vremenom poluraspada 3,78 god.). Talij je metal sličan olovu, s gustoćom 11,85 g/cm³ i talištem 304 °C. Topljiv je u alkoholu, dušičnoj i koncentriranoj sumpornoj kiselini. Kemijski je reaktivan, na zraku se prevlači sivom oksidnom prevlakom. Talij i svi njegovi spojevi otrovni su. Otkrio ga je → W. Crookes (1861) spektralnom analizom mulja iz olovnih komora. Nalazi se u sulfidnim koncentratima teških metala, a dobiva se iz prašine nakon njihova prženja. Metalni talij rabi se kao dodatak slitinama (posebno za ležajeve), u izradbi optičkih stakala, te u obliku amalgama za punjenje niskotemperaturnih termometara, jer snizuje talište žive. U svojim je spojevima uglavnom jednovalentan; najvažniji su halogenidi zbog propusnosti za infracrveno zračenje, pa se rabe pri izradbi prizama i leća za analitičke i druge instrumente u tom spektralnom području.
