stupanj.
1. Iznimno dopuštena mjerna jedinica za ravninski kut (znak °), koja je jednaka tristošezdesetomu dijelu (1/360) punoga kuta. Dijeli se na 60 kutnih minuta (1° = 60′), a minuta na 60 kutnih sekunda (1′ = 60″). Veza stupnja s radijanom je sljedeća: 1° = (π/180) rad, 1° ≈ 0,01745 rad; 1 rad = 57°17′45″. Dio je naziva mnogih mjernih jedinica, npr. Celzijev stupanj, kvadratni stupanj.
2. U matematici, stupanj polinoma jest najveći eksponent koji se pojavljuje u članovima polinoma različitima od nule.
3. U fizici, stupanj slobode jest neovisni parametar koji definira stanje fizikalnoga sustava.
4. U lingvistici, naziv za svojstvo pridjeva i priloga kojim se izražava količina ili intenzitet posjedovanoga svojstva. Pridjevi i prilozi mogu označivati da što ima koje svojstvo u većoj ili manjoj mjeri nego što drugo. Stoga postoje tri stupnja njihove komparacije: pozitiv, komparativ i superlativ. Pozitiv izriče samo svojstvo bez usporedbe, komparativ izriče posjedovanje navedenoga svojstva u većoj (ili u manjoj) mjeri od čega drugoga, a superlativ posjedovanje navedenoga svojstva u najvećoj mogućoj mjeri. Mijenjanje pridjeva i priloga s obzirom na količinu posjedovanoga svojstva naziva se stupnjevanje. Stupnjevati se mogu samo opisni pridjevi (lijep – ljepši – najljepši), a odnosni i gradivni pridjevi mogu se stupnjevati samo kad imaju preneseno opisno značenje (nalazi se na najzagrebačkijoj adresi, ona ima najzlatnije srce). Pri stupnjevanju uvijek dolazi do kraćenja jata (bijel – bjelji – najbjelji), a često i do glasovnih promjena (žut – žući – najžući). Katkad se komparativ i superlativ tvore s pomoću supletivne osnove (dobar – bolji – najbolji). Neki gramatičari razlikuju relativni stupanj, kada se izražava najviši stupanj svojstva u određenoj skupini (najstariji od susjedâ) i apsolutni stupanj ili elativ, kada se izražava iznimno visok stupanj svojstva bez izravne usporedbe (vrlo star).
