struka(e): pomoćne povijesne znanosti

solid (kasnolatinski solidus, prema latinskom solidus: čvrst), vrsta zlatnika koji se počeo kovati oko 309. u doba rim. cara Konstantina I. Težio je 1/72 rim. funte, odn. 4,55 g, a u novčanom poslovanju zamijenio je aureus (zlatnik), koji je do tada bio u optjecaju. Solid se dijelio na polovinu i trećinu, odn. semis (1/2) i triens (1/3). Karlo Veliki u okviru novčane reforme svojega carstva ukinuo je solid na zapadu. Od IX. st. u lat. ispravama zap. Europe solid označava germanski Schilling. U Bizantskom Carstvu solid (solidus byzantinus) bio je u uporabi neprekidno sve do njegova pada u XV. st. U Hrvatskoj su, iz razdoblja srednjovjekovlja i mlet. vladavine, pronađeni mnogobrojni primjerci solida, koji su u našim pov. izvorima zabilježeni kao albanski solid(solidus albanensis), ankonski solid (solidus Anconitanus), bolonjski solid (solidus Boloniensis), dalmatinski soldin (soldus Dalmatus), dubrovački solid (soldus Raguseus), romanat (solidus Romanus/Romanatus), mletački soldin (solidus Venetorum), ugarski denar (solidus/denarius Hungariae/Hungaricus/Hungaricalis) i dr. Solid se kao naziv za različite vrste novca zadržao sve do XIX. st.

Citiranje:

solid. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.12.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/solid>.