secesija (lat. secessio: razdruživanje).
1. U likovnim umjetnostima, naziv za skupine umjetnika koji su se u mnogim europskim umjetničkim središtima, os. u Austriji i Njemačkoj, odcijepili potkraj XIX. st. od konzervativnih, često službenih akademskih umjetničkih društava i osnovali udruge novih umjetničkih smjerova (münchenska, bečka, berlinska secesija); također naziv za umjetnost kraja stoljeća (fin de siècle) u srednjoeuropskim državama i jedan od uvriježenih termina za međunarodni stil (stil 1900) između 1895. i 1905 (u Francuskoj art nouveau, u Njemačkoj i Austriji Jugendstil, u Italiji Arte floreale ili Stile Liberty, u Španjolskoj Modernismo, u Velikoj Britaniji Modern Style). Osnovne su značajke secesije u slikarstvu, grafici, kiparstvu i primijenjenoj umjetnosti uzbibane valovite i vijugave linije, plošnost i stilizacija biljnih, os. cvjetnih, i geometrijskih ornamenta, naglašena dekorativnost te asimetričnost, a u graditeljstvu nova prostorna rješenja omogućena uporabom novih materijala (betonsko-željezne konstrukcije). Začetnici bečke secesije, okupljeni oko časopisa Ver Sacrum, bili su slikar i grafičar G. Klimt, oblikovatelj predmeta primijenjene umjetnosti i slikar Koloman (Kolo) Moser te arhitekti J. Hoffmann (osnivač i utemeljitelj radionice Wiener Werkstätte, koja se bavila obnovom umjetničkoga obrtâ), J. M. Olbrich (izložbeni paviljon Secesija, 1897–98., simbol novoga umjetničkog pokreta) i O. Wagner (kuća Majolika, 1899; postaja gradske željeznice na Karlsplatzu, 1901). Bečka je secesija manje ili više utjecala na sve zemlje Habsburške Monarhije.
U Hrvatskoj se secesija javila pod bečkim utjecajima potkraj XIX. st. Skupina umjetnika istupila je 1896. iz Društva umjetnosti i osnovala Umjetnički krug, a 1897. Društvo hrvatskih umjetnika pod vodstvom V. Bukovca (R. Frangeš-Mihanović, R. Valdec, R. Auer, M. Cl. Crnčić, B. Čikoš-Sesija, O. Iveković, F. Kovačević, M. Rački, nešto kasnije I. Tišov i S. Raškaj). Publicist I. Pilar u časopisu Vienac objavio je 1898. raspravu Secesija, studija o modernoj umjetnosti, u kojoj se zauzimao za novu umjetnost i njezina načela (apsolutnu slobodu stvaranja, pojednostavnjivanje oblika, obogaćivanje sadržaja, demokratizaciju) te nove medije (reprodukciju i plakat). Godine 1908. osnovano je društvo likovnih umjetnika Medulić u Splitu. Ideje moderne arhitekture koje je u Beču zastupao O. Wagner prenio je u Zagreb njegov učenik V. Kovačić, koji je 1906. zajedno sa S. Podhorskim i V. Bastlom osnovao Klub hrvatskih arhitekata u okviru kojega su modernu arhitekturu zastupali u Zagrebu H. Ehrlich, E. Schön, J. Vancaš, A. Baranyai, I. Fisher, L. Kalda, R. Lubynski i D. Sunko, u Splitu Š. Nakić, P. Senjanović, K. Tončić, u Osijeku V. Aksamović i A. Slaviček. U primijenjenoj umjetnosti i grafičkom oblikovanju secesiju je najpotpunije predstavljao T. Krizman.
2. Akcija konstitutivne jedinice savezne države kojom sastavnica napušta federalni savez. U ustavnopolitičkom smislu najčešće se smatra neustavnom te ju savezne vlasti ne toleriraju. Jedan od rijetkih federalnih ustava s odredbom o mogućnosti secesije bio je Ustav SSSR-a prije raspada 1991.
3. U povijesti SAD-a, odcjepljenje 11 država od federalne unije Sjedinjenih Američkih Država (1861) i osnutak nove državne zajednice Konfederativne Američke Države ili Konfederacije, pod predsjedništvom J. Davisa. Ta je secesija južnih država bila izravan povod izbijanju Američkoga građanskoga rata (1861–65).
4. U povijesti antičkoga Rima → mons sacer