reivindikacija

reivindikacija (latinski rei vindicatio: sudsko traženje svoje stvari), tužba kojom vlasnik neposjednik od bespravnoga posjednika traži da mu stvar preda u posjed. Nastala je i razvila se u antičkom rimskom pravu kao tužba za zaštitu civilnoga vlasništva, a rimska pravna tradicija presudno je utjecala na uređenje tog instituta u suvremenim građanskopravnim sustavima. Da bi uspio u parnici, tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo i da tuženi drži njegovu stvar u posjedu te identitet stvari. Ako je stvar stekao na temelju derivativnoga stjecanja, mora dokazati i pravo svojih prethodnika, sve do onoga koji je stvar stekao na originaran način. Pravo vlasnika na plodove, korist, naknadu štete i sl. ovisi o tome je li posjednik bio savjestan (bonae fidei possessor) ili nesavjestan (malae fidei possessor). U rimskom pravu i nekim suvremenim građanskopravnim sustavima (npr. u francuskom ili njemačkome) reivindikacija je podložna zastari; u hrvatskom pravu reivindikacija ne zastarijeva.