rahitis (znanstveni latinski rachitis < grčki ῥαχιτῆς: upala kralježnice) (engleska bolest), bolest djece kod koje je poremećena mineralizacija temeljne koštane tvari (osteoida); kosti su mekane i savitljive, pa nastaju karakteristična izobličenja kostura. Analogni poremećaj u odraslih naziva se osteomalacija. Uzroci su: a) nedostatak kalcija – zbog nepravilne prehrane (nedostatan unos kalcija i vitamina D), nedovoljnog izlaganja suncu (smanjeno stvaranje vitamina D u koži), poremećaja metabolizma vitamina D (npr. zbog bolesti jetre i bubrega) i rijetkih nasljednih bolesti (neosjetljivost na vitamin D); b) nedostatak fosfata – najčešće zbog pojačanoga gubitka fosfata putem bubrega (kod nasljednih i stečenih bolesti bubrega), potom zbog nedostatnog unosa fosfata u organizam, a rijetko zbog nekih hormonski aktivnih tumora. Rahitis nastaje i u bolesnika s hipofosfatazijom (bolest kod koje je poremećena funkcija enzima alkalne fosfataze). Kod rahitisa koji nastaje zbog nedostatka kalcija ubrzana je koštana pregradnja i koštana je masa smanjena (osteopenija), iako paratireoidni hormon održava normalnu koncentraciju kalcija u krvi; kod rahitisa nastaloga zbog nedostatka fosfata koštana je masa očuvana. Najraniji je klinički znak rahitisa omekšanje zatiljne kosti (kraniotabes), a javlja se već tijekom drugoga mjeseca života. Glava postaje četvrtasta zbog taloženja osteoida u području čeone i tjemene kosti. Dolazi do zadebljanja koštano-hrskavičnoga dijela rebara te u području zapešća i koljena. Mekane i duge kosti savijaju se pod težinom tijela (noge u obliku slova X ili O-noge). Na mjestu hvatišta ošita rebra mogu biti uvučena. Donji se dio prsne kosti može izbočiti (→ kokošja prsa) ili se uvući (ljevkasta prsa). Kralježnica je najčešće deformirana u području donjih prsnih i gornjih slabinskih kralješaka, a zdjelica je sužena. Izbijanje zubi kasni, a caklina mliječnih i trajnih zubi slabe je kakvoće. Izražena je slabost mišića. Karakterističan je gegav hod, te opći zastoj u rastu. Dijagnoza rahitisa postavlja se na temelju kliničke slike, laboratorijskih i radioloških nalaza, a liječenje ovisi o uzroku; primjenjuju se soli kalcija, fosfati, vitamin D i njegovi aktivni metaboliti. Liječenje hipofosfatazije za sada nije uspješno.
